Proljeće. Dva sjemena leže jedno pored drugog u plodnom tlu. Okupano toplinom proljetnog sunca koje je prodiralo kroz rahlu zemlju prvo se sjeme javi: - Želim rasti! Želim pustiti svoje korijenje duboko u zemlju ispod mene, i pogurati svoje izdanke kroz zemljinu koru iznad sebe. Želim razviti svoje pupoljke da bi objavili dolazak proljeća. Želim na svom licu osjetiti toplotu sunčevih zraka i na peteljkama blagoslov jutarnje rose. I tako je raslo. Drugo sjeme ga je gledalo razmišljajući: - Plašim se. Ako pustim svoje korijenje u zemlju ispod mene, ne znam na što mogu naići u tami. Ako se probijam kroz čvrsto tlo iznad sebe, mogu oštetiti tanane izdanke. Što ako otvorim svoje pupoljke, a puž pokuša da ih pojede? A što ako počnem cvjetati, a dijete me iščupa iz zemlje. Ne, ne! Mnogo je bolje čekati dok sve ne bude sigurno. I tako je čekalo. Jednoga jutra tog proljetnog dana jedna koka je, tražeći hranu, čeprkala po bašći. Prošla je pored sjemena koje je već potjeralo mladice i pronašla je sjeme koje čeka. Iščeprkala ga je i pojela. Zaključit nam je: Život guta one koji ga se boje. Prema: Patty Hansen "Risking" iz: Patty Hansen, Jack Canfield & Mark Victor Hansen, Condensed Chicken Soup for the Soul (Health Communications, 1996) |