Ivek je jednog dana naletio na stari motor koji je oduvijek želio kupiti, s natpisom: prodaje se. Motor je izgledao čak bolje od novog u trgovini iako je imao već deset godina. Sjajio se i bio je odlično očuvan. Istog trena donio je odluku i kupio ga, a na kraju je još upitao prodavača kako mu je uspjelo održati ga u tako dobrom stanju sve ove godine. - Vrlo jednostavno. Kada imaš motor napolju a sprema se kiša, namaži kromirane dijelove vazelinom. To ga štiti od posljedica vlage i nema rđe, odgovori mu prodavač i pokloni mu još i kutiju vazelina. Te iste večeri njegova cura pozvala ga je na večeru kod njenih roditelja. Naravno, do njih su se odvezli na tek kupljenom motoru. Upozorila ga je prije toga da su njeni pomalo čudni. "Za vrijeme večere mi ne razgovaramo. Tko prvi progovori, mora poslije oprati suđe." - Razumijem, nema problema. odgovori Ivek i uđu u kuću. Kad su ušli, šokirao ga je pogled na hrpu prljavog suđa usred dnevne sobe. U kuhinji opazi još jednu hrpu prljavog suđa. Suđa je bilo čak i na stepenicama, u hodniku, svuda dokle je pogled dosizao, gomile neopranog suđa. Konačno su zajedno sjeli za večeru i jasno, nitko nije progovorio ni riječi. Kako su tako u tišini večerali, Ivek odluči iskoristiti situaciju. Nagne se curi i poljubi je. Nitko nije rekao ni riječi, pa se nagne malo niže i počne joj ljubiti grudi. Još uvijek se nitko nije javio. Ivek ustane, pocijepa joj odjeću, baci je na stol i poseksa pred njenim roditeljima. Devojka je bila izvan sebe, njen otac blijed a majka prestrašena, dok je Ivek opet mirno sjeo za stol. Još uvijek nitko nije ništa rekao. Ivek zapazi da je i sestra dobar komad. Zgrabi i nju, nagne je preko stola i navali na nju u raznim pozama. Cura mu je pobjesnila, ocu ide para na uši, ali još uvijek nitko nije ni zucnuo. Odjednom sijevne munja. Ivek pomisli kako će padati kiša, teatralno iz džepa izvadi tubu vazelina i ustane, misleći namazati motor. Istog trena skoči curin brat, odmakne se od stola i poviče: - Dosta! Dosta! Shvatio sam! Ja ću oprati suđe! |