Peter Ouspensky, učenik mistika i filozofa G I Gurdjieffa (Georgij Ivanovič Gurdijev) školovanog u istočnjačkim manastirima s ezoternim karakterom a koji je obilježio početak nove duhovne ere Zapada, čuo je svog učitelja kako govori, to zapisao pa objavio u svojoj knjizi "U potrazi za čudesnim" (In Search of the Miraculous). Među ostalim tu se nalazi i priča o bogatom čarobnjaku i njegovim ovcama. Ta mala priča zapravo je priča o ljudima i njihovom shvaćanju sebe i svoje okoline. Bio jednom vrlo bogati čarobnjak. Živio je duboko u planinama i šumama, a imao je tisuće ovaca. Bio je silno škrt. Nije želio unajmiti pastire, niti je htio podići zid ili ogradu oko pašnjaka na kojem su pasle njegove ovce. Posljedično, ovce su često zalutale u šumu ili gore na planinu, padale u jaruge itd. Često su bježale, jer su dobro znale da čarobnjak želi njihovo meso i kožu i vunu, a bio je težak posao pronaći ih u prostranoj šumi. Tako je on gubio mnoge ovce. Napokon mu sinu ideja: "Zašto ne bih iskoristio svoje znanje, svoju čaroliju?" Hipnotizirao je sve svoje ovce i sugerirao im, prije svega, da su besmrtne i da im se ne nanosi šteta kad su oderane; da bi im, naprotiv, bilo vrlo dobro, pa čak i ugodno; drugo, sugerirao je da je čarobnjak dobar gospodar koji toliko voli svoje stado da je za njih spreman učiniti sve na svijetu; i na trećem mjestu, sugerirao je da ako im se uopće išta dogodi, to se neće dogoditi baš tada, u svakom slučaju ne tog dana, pa stoga nisu imali potrebe o tome ni razmišljati. Nadalje, čarobnjak je sugerirao svojim ovcama da one uopće i nisu ovce. Svim ovcama je rekao: "Nećete biti poklani jer niste ovce, pa se ne trebate bojati vratiti se kući. Trebate doći rano, prije mraka. " Jednoj ovci je rekao: "Ti si čovjek, ne trebaš se bojati. Samo će ovce biti ubijene i pojedene, a ne ti." Nekoj drugoj ovci rečeno je: "Ti si lav - samo se ovce boje. Oni pobjegnu, oni su kukavice. Ti si lav; više bi volio umrijeti nego pobjeći. Ne pripadaš ovim ovcama. Dakle, kad su ubijene, to nije tvoj problem." Na taj je način svakoj ovci pričao druge priče. Još uvijek su vidjele kako se druge ovce ubijaju, kolju, ali to nije bila njihova briga. Netko je bio lav, netko tigar, netko čovjek, netko ... Nitko nije bio ovca osim one koju su ubijali. I dalje su se ubijale ovce, ali jedna od ovaca će razmišljati: "Ja sam lav, nisam ovca. Ovce će sigurno ubiti!" Kad ju ubiju, drugi će razmišljati: "Bio je samo ovca, mi smo ljudi. I nije bio samo ovca, već glupa ovca koja je prije mislila da je lav i nikad nas nije slušala. Mnogo smo se puta svađali: Ti si ovca. Mi smo ljudi, to znamo bolje. Prestani rikati, to ti neće pomoći." Na taj je način, bez držanja sluga, čarobnjak upravljao tisućama ovaca. Odlazile bi u šumu po hranu, vodu i vraćale se kući vjerujući uvijek u jedno: "Ubit će neke ovce, ali ne nas. Ne pripadamo ovoj rulji." I od tog dana nije nestala nijedna ovca. Zapravo se od tog dana nijedna ovca nije ponašala poput ovce: netko je rikao poput lava, netko se ponašao kao čovjek i nitko se nije bojao da će biti isječen, ubijen - samo pitanje nije bilo važno. A čarobnjak ih je svakodnevno kasapio za hranu. Možda su rikale poput lavova - to nije bilo važno; ipak su bile ovce. Otada više nije imao problema sa svojim ovcama. Nikada više nisu pokušale pobjeći, već su tiho čekale vrijeme kada će čarobnjak odlučiti ubrati njihovo meso i kožu. ***** Mnogi citiraju Gurdjieffa kako proglašava da čovjek spava. Prema njemu čovjek je u hipnotičkom snu - točno poput ovaca iz ove priče. Vjerujemo da smo besmrtni, ali imamo vrlo ograničeno vrijeme. Možda vjerujemo, bez ikakvog dokaza za to, da neka viša sila "pazi na nas". I da neki od nas vjeruju da jesmo lavovi (gospodari osjećaja), ili orlovi (gospodari intelekta), ili ljudi (gospodari sebe), ili čarobnjaci (pravi majstori). Ali uistinu mi smo zapravo ovce. |