Žena u jednom selu bila je prilično začuđena tog dana kad je na njena vrata zakucao pristojno odjeven čovjek i zatražio malo hrane. "Žao mi je", odgovorila je žena, "trenutno nemam ništa u kući." "To nije problem", ljubazno je uzvratio nepoznati gospodin. "U rancu imam kamen za čorbu; ako dozvolite, staviću ga u vodu i skuhaću od njega najukusniju čorbu na svijetu. Treba mi samo najveći lonac koji imate." Žena je postala zaintrigirana. Stavila je lonac na peć i odmah pozvala susjedu da bi joj saopćila tajnu kamena za čorbu. Kada je voda proključala, već se okupio sav komšiluk, radoznali svi da vide stranca i njegov kamen. On je spustio kamen u lonac, zatim probao kašikom i ozareno uskliknuo:"Aaaah, baš je ukusno! Samo što nedostaje krumpir." "Imam ja krumpira", rekla je jedna žena, i uzbrzo se vratila s punom zdjelom krumpira, oljuštenog i isječenog na kolutove, koji je odmah završio u loncu. Stranac je ponovo probao čorbu: "Izvanredno!" uzviknuo je, da bi zatim potišteno dodao: "Eh, da je i malo mesa, bila bi vrhunska." Druga žena otrči do kuće i donese meso, koje je stranac oduševljeno ubacio u lonac. Zatim je ponovo degustirao, uzdigao pogled ka nebu i rekao:"Da je još i malo povrća, bila bi savršena, apsolutno savršena." Ubrzo je stigla korpa puna luka i mrkve. Kada je i to ubacio u lonac, stranac je promiješao čorbu i zapovjedničkim tonom rekao: "Soli i paradajz-sosa." "Evo ih", rekla je gazdarica. Da bi odmah poslije toga stigla nova naredba: "Tanjuri za sve!" Ljudi su potrčali svojim kućama po tanjure. Neki su donijeli i kruh. Onda su posjedali za stol, a stranac je podijelio velike porcije svoje nevjerovatne čorbe. Sve ljude obuzela je neka čudna razdraganost, smijali su se, razgovarali i uživali u neočekivanom obroku u društvu. Usred tog općeg veselja, stranac se nečujno iskrao, ostavivši čudotvorni kamen, da ga upotrijebe kad god žele da skuhaju najbolju čorbu na svijetu. |