PRIČE

VEDRI DUH

Đuro je pozvao svoju mamu na ručak. Rado se odazvala pozivu jer ga već dulje vrijeme nije vidjela. Dočekao ju je sa širokim osmjehom na licu. Pozdravila se i s njegovim cimerom Perom, zgodnim, mišićavim plavokosim mladićem. Za vrijeme ručka majci nisu promakli pogledi koje su njih dvojca u razgovoru razmjenjivali.

Ona je već dulje sumnjala da su njih dvojica nešto više od cimera, pa kad su za trenutak ostali sami, upitala je Đuru je li to istina. No, on ju je uvjeravao da su oni samo cimeri i ništa više od toga.

Tjedan dana kasnije Pero upita Đuru:

- Jesi li vidio onu grabilicu za juhu? Nema je otkad je tvoja mama bila ovdje na ručku. Nije ju valjda ona uzela?

Đuro nije u to ni sumnjao, ali je ipak majci poslao mail:

- Draga mama, ne kažem da si ti "uzela" ili da "nisi uzela" grabilicu za juhu, ali fakat, od kad si bila kod nas, nigdje je nema. Pozdrav, Đuro.

Par dana poslije Đuro dobije majčin odgovor:

- Dragi Đuro, ja ne kažem da ti "spavaš" ili da "ne spavaš" s Perom, ali fakat, da on spava u svom krevetu, već bi odavno pronašao grabilicu za juhu.