Jedan čovjek je otišao kod uvaženog i mudrog Rabina da ga upita: "Zašto, kada čovjek ima materijalnih problema, češće pomažu siromašni nego bogati?" Rabin ga pogleda i blago se nasmiješivši pozove ga do prozora. Čovjek priđe i rabin ga upita: "Reci mi što vidiš?" "Vidim ljude kako šetaju ulicom" odgovori čovjek. "Dobro", kaže Rabin. Vrati se u sobu i priđe ogledalu. "Hodi ovamo" pozove ga. Čovjek priđe, a rabin ga upita: "A što sada vidiš? "Vidim sebe" kaže čovjek. Rabin se nasmiješi i reče: "Znaš, i ogledalo i prozor su od stakla, jedina razlika je u tome, što je ogledalo presvučeno s tankom, tananom legurom srebra, ali kao što vidiš, čak je i to malo srebra, već dovoljno, da čovjek vidi, samo sebe." |