Jednog dana miš je gledao farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se, ali kad je otkrio da je bila mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: "U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!" Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine miš, to je ozbiljan problem samo za tebe ali nema ama baš nikakve posljedice po mene, ja se zbog toga ne trebam uzrujavati." Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući, mišolovka je u kući" Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao gospodine miš, ali ja tu ništa ne mogu učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama." Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući, mišolovka je u kući." Krava reče,"Oh gospodine miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće falit koža." Tako se miš vratio odbijen, pognute glave kući, kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom. Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen. Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije mogla vidjeti da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječi svježom kokošijom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila, pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase. Farmerova žena nažalost nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na sprovod da je farmer morao zaklati kravu, kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih. Miš je sve to gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu. Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Svi smo umiješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge i ponekada napraviti dodatni trud da ohrabrimo nekoga uz nas. |