Dragi Bože, imam mali prijedlog za Tebe: Život bi trebalo početi smrću, a ne obratno! Zamisli ovo: Ležiš dva metra ispod zemlje, oko tebe je tama i hladnoća, a ti počneš kopati ka svjetlu. Kad izađeš, ideš direktno u starački dom, iz mjeseca u mjesec osjećaš se sve bolje i bolje, dok te napokon ne izbace jer si premlad. S masnom penzijom igraš par godina golf, dobiješ od poslodavca zlatni sat za vjernost i počneš polaaako da radiš. Čim svoje odradiš, ideš na fakultet. U međuvremenu si zaradio dovoljno da možeš svoj studentski život provesti kao bubreg u loju, imaš svakodnevno za izlaske, provod i alkohol, a u glavi nemaš ništa osim guzica i sisa... Kad već otupiš od svega toga, stiglo je vrijeme za školu, koja naravno započinje na maturalnoj večeri. U školi postaješ iz godine u godinu gluplji, sve dok te napokon ne izbace iz nje. Naravno, poslije toga najviše se obraduješ sladoledu ili nekim smiješnim igračkama. Poslije toga se nekoliko godina igraš u pijesku, pa se preseliš u maternicu gde uživaš devet meseci i napokon svršiš ovaj život s jednim velikim orgazmom! To bi bio život! Tvoj Perica. |