PRIČE

VEDRI DUH

Olujno nevrijeme na sjeveroistočnoj obali Škotske. Na usamljenoj krčmi uz škripu se otvaraju stara vrata i ulazi pogrbljen čovjek zaogrnut mokrom pelerinom. Žamor utihnu i začu se samo udaranje njegove drvene noge o pod. Svjetlo mu obasja lice i crni povez koji je pokrivao jedno oko. Kukom umjesto ruke pozva krčmara i naruči piće. Prepoznaše ga kao zloglasnog kapetana piratskog broda, straha i trepeta trgovačkih brodova ovog područja. Potiho gosti poustajaše i malo, pomalo krčma se isprazni.

Da bi bi uklonio neugodnu tišinu krčmar uz pivo zapodjenu razgovor.

- Oprostite molim vas, možete li mi reći kako ste ostali bez noge?

Nekako mrzovoljno, preko ruba čaše s pivom kapetan protisnu: Moj brod je mirno plovio kad nas je zaskočila britanska fregata. Bili su prejaki za nas i rasturili su mi brod. Jedva sam se spasio od utapljanja kad eto ajkula. Jedna mi odgrize nogu, al sam je mačem probo. Srećom, naišli neki ribari pa su me izvukli na kopno. Tu su mi moju nogu nadomjestili drvenom.

Uz drugo pivo, krčmar nastavlja s pitanjima: A kako ste zaradili tu kuku?

Valjda zbog piva, sada već razgorljiviji kapetan ispriča. Napali smo jedan trgovački brod. Da, ali nismo znali da se u potpalublju kriju naoružani vojnici. Bitka je bila žestoka. Jedan mi je čak i otfikario šaku. Ipak, stukli smo ih i zauzeli brod. Poslije su mi na obli na mjesto šake stavili kuku.

Nakon trećeg piva, krčmar se usudi zapitati: Aaa ... kako ste ostali bez oka?

Kapetan za tren zastane, pa lakonski odgovori: Uletjela mi mušica u oko.

- Pa zar se od mušice može izgubiti oko?, čudio se krčmar.

Kapetan odmahnu rukom: Inače ne , ali to mi je bio prvi dan s kukom.