PRIČE

VEDRI DUH

Na slabo osvijetljenoj cesti zaustavi policajac vozilo u kojem sjedi očito pripit vozač i započe razgovor:

- Dobro veče.

- Bolje vas našli.

- Vozačku i prometnu.

- Ništa od navedenog.

- Morate imati neki osobni dokument.

- Imam dozvolu za pecanje.

- Da li ste pili, gospodine?

- Jesam.

- Koliko?

- Jedanaes’ piva.

- Molim!? Pa kako zaboga?

- Šta kako, lijepo. Jedno s ćaletom prije ručka, dva s kevom poslije ručka. Sedam s kumom na bazenu. I sad svratio u mesnicu, radi neka nova, znaš kak’a, vake sise...

- Pijete pivo u mesnici?

- Svakodnevno.

- I gdje ćete sad takvi?

- Na pos’o, treća smjena, što? Šta mi fali?

- Niste ni vezani.

- Ne mogu. Problem je inženjerske prirode.

- Kakav?

- Kratak pojas. Nije predviđen za ljude teže od 0,13 tona.

- Što vam je ovo na zadnjem sjedištu?

- Ja’nje! Sad ga pokupio, sutra kumu imendan pa da ga obradujem.

- Pa što ga niste stavili u gepek.

- Nema mjesta.

- Od čega?

- Od praseta.

- Napustite vozilo i ugasite motor.

- Mora obratno.

- Dobro. Prvo ugasite motor.

- Neću, bojim se da kasnije neće htjeti upaliti.

- Ostavite ga onda upaljenog, samo izađite.

- Što?

- Da pušete.

- Ajde, očiju ti plavetnih, prinesi melodiku da pušem odavde. Mala su vrata napravili na ovim kolima pa mi treba pet minuta d'iziđem.

- Evo. Ispušite cijeli kapacitet pluća i nemojte uvlačiti nego puš...

- Ma znam čovječe, pirim u ovo pet puta mjesečno, naučiću Jašara svirati. Ništa se ti ne sekiraj.

- Onda sve znate...

- Čuj znam? Doktorir’o! Auu...sad kad puhnem ima da je pokvarim. Je l' pod garancijom?

- Nećete, ne bojte se. Ruski model, tek nam stiglo.

- Dobro je. Evo, gotovo, što kaže? Oće pasti rekord?

- Molim?

- Ako nisam napu’o rekord tražiću da šaljete dreger na baždarenje.

- Dva tri’es. Mašala!

- Dobro je. Taman. Biće keva ponosna.

- Za šta taman?

- Za pos’o. Jesi radio ti kad k’o čuvar? Ne mogu zaspati na stolici bez rekorda, nema šanse. S rekordom k’o zaklan. Milina.

- Ti mene zajebavaš?

- Demantiram.

- Daj prvu pomoć.

- Evo.

- Što je to?

- Eridijum 36 - eksplozivni svemirski modulator. Pa pljoska je, bogati. To je najbitniji izum poslije kamena za kupus.

- Znam čovječe, nego, što će mi ona?

- Pa jesi tražio prvu pomoć? To ti je najbolja prva pomoć dok ne stigneš do kavane. Kajsija, domaća, neto tri deci. Kum pek’o.

- Ne pijem na dužnosti.

- Ajde, ajde...

- Dobro, može malo.

- Samo malo i može. Nemoj mnogo da mi popiješ, treba mi 'zjutra kad ustanem. A?

- Uuu... da nije jaka?

- Nego što nego jaka, skida karijes i kamenac sa zuba. Dlake s jezika i tange s maloljetnica. 'Oće tromb da otkači. Tako treba, zna kum, bavi se pečenjem rakije od četvrte godine. K’o Kinez gimnastikom.

- Što da radim s tobom? Morao bih te voditi u stanicu na trežnjenje.

- Nemoj. Dosadno vam je tamo, ' ladno i smrdi vam brate ve-ce. Mnogo ste aljkavi, zaperite to malo.

- Ne možeš takav voziti.

- Mogu. Ova kola starija od dva’est godina se voze isključivo s više od dva promila. Tako je tvornički zamišljeno. Prevelik je stres kad si trijezan.

- A da pođeš pješke i ostaviš vozilo ovdje.

- Ne mogu, daleko je.

- Pa koliko?

- Ima sigurno pe’sto metara.

- Pa šta je to...

- Ja nisam prepješačio pe’sto metara iz komada od srednje škole. O’š d' umrem?

- Onda te moram privesti u stanicu.

- Daj da se nekako dogovorimo, stvarno nemam vremena sad?

- Skup je i dogovor. Mnogo si prekršaja napravio. Nemaš dokumente, nisi vezan, pijan si, nemaš prvu pomoć, ne radi ti štop svjetlo, ćelava ti prednja lijeva guma...

- I nas dvojca smo ćelavi pa nam ništa ne fali. Šta mi virman izdaješ, evo imam kod sebe tisućuipo i tablu barene slanine, malo je masnija doduše, ima bijelog, al šta fali? Taman da ti i kolega mezite u stanici dok gledate porniće. A?

- Pa može, daj ajde pa da se rastajemo. Dobar si čovjek vidi se odma', nije u redu da te maltletiram.

- Nisi ni ti loš, al ne mogu ti sve novce dati. Treba mi sutra kumi za cvijeće. Domaćica, red je.

- Dobro, daj tri tisuće i tu slaninu pa da se rastajemo.

- Pe’sto?

- Može ajde, pe’sto i slan’na.

- Dogovoreno, evo. E, oćeš i uho da ti dam?

- Jesi ti lud? Šta će mi uho bogajebo?

- Pa da pojedeš. Uši su nabolji dio praseta kad se lijepo usole. Reći ću kumu ja nisam odolio. A?

- Ahaaaa... Pa daj da probam.

- Eno, otvori gepek i otkini lijevo.

- Uuu... odlično je. Hvala ti, pažljivo vozi i vidimo se uskoro.

- Vjerujem da se vidimo. Budobar, pozdravi kotkuće!