Jedan čovek je umro i dospio u Raj. Međutim, u Raju mu je ubrzo postalo dosadno. Anđeli su neprestano pjevali, svirali na harfama, sve je to bilo lijepo i krasno, ali on je oduvijek bio čovjek od akcije. Zato se obratio sv.Petru i zamolio ga za premještaj. - "Gdje si to mislio otići?" rekao je sv.Petar."Osim ako nećeš u Pakao? Ne bih ti to preporučio." - "Može li bar na kratko?" zamolio ga je čovjek. - "To se nikad nije radilo, ali napravit ću izuzetak - pustit ću te na mjesec dana." I sv.Petar mu otvori vrata Pakla. Čovjeka je na ulazu sačekala limuzina koja ga je odvezla do jahte. Uslijedilo je putovanje kakvo nikad nije doživio, uz obilje najdivnijih jela, najboljih pića, prelijepih djevojaka, noćni ribolov .... Mjesec dana prošlo je kao u snu. Po povratku u Raj, čovjeku je bilo još dosadnije nego prije. Ubrzo se ponovo obratio sv.Petru i zamolio da ga opet malo pusti u Pakao. - "Takve šetnje tamo-vamo nikad nisu prakticirane. Ako toliko želiš u Pakao, možeš otići, ali bez mogućnosti povratka." - "Pristajem!" uskliknuo je čovek, već se naslađujući onim što ga tamo čeka. Ali avaj! Čim su se teška vrata Pakla muklo zalupila iza njega, čovjek je počeo propadati u ponor na čijem dnu je ugledao gomilu užasnih đavola, koji su čekali da ga kukama ubace u ogroman lonac u kome se već kuhala gomila nesretnika čiji su jauci sve glasnije dopirali do njega. - "Što je ovo!?" kriknuo je. - "Pakao, brate" odgovorio je jedan đavo. "Ti izgleda ne razlikuješ turizam od emigracije." |