Mladi redovnik je stigao u samostan. Dodijeljen je da pomaže ostalim redovnicima kopirati prepisujući stare propovjedi i zakone. Primijetio je, da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija a ne iz originalnih svitaka. I tako novi redovnik ode do glavešine samostana da ga pita zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka, ukazujući na to da je netko mogao samo malo pogriješiti ili nešto propustiti u kopijama, pa čak i u onoj prvoj napravljenoj, to ne bi bilo nikada ispravljeno! U stvari, ta bi greška bila uvijek prepisivana u svim daljnjim kopijama. Glavešina samostana reče, "Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si to dobro primijetio." Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina. Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog glavešinu samostana. . . Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog glavešinu dolje u mračne ćelije samostana. Vidio ga je kako udara glavom o zid i kuka. "Promaklo nam je R! Promaklo nam je R! Promaklo nam je R!" Prednji dio glave mu je bio krvav, krv se niz lice slijevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao starog glavešinu, "Što je tako loše Oče?" Škripavim, prepuklim glasom mu odgovori stari glavešina, "Riječ je bila..."CELEB(R)ATE!!!" (Slavlje) a ne celebate (celibat - bezženstvo) |