Hvali se Crnogorac Muji kako je bio u Veneciji i što je sve vidio. - A, u Mletke ti je sve naočito. Iša sam i u operu. Gleda sam labuđe jezero. Izađe ti jedna vila, lijepa da ne može bit ljepša. Za njom izađe jedan đetić, kršan i naočit, lijep ka lutka te stade trkat za njom. Ona lijevo - on lijevo, ona desno - on desno. Kad u neka doba izađoše i druge vile i drugi đetići, svi u bijelo ka snijeg obučeni, te stadoše trkat svaki svoju da uvati, ali se one ne daju no sve bježe jednako. Gonili se oni jedno po sata, kad ti izađe najljepša među vilama u crno, i najljepši đetić u crno. Gonio je više od sata, trka za njom doklen je nije uvatio. Uvati ti on nju oko pasa te je diže više glave. Mi mišljasmo gotova je. Eto ti one rabote... a on je diže, zasmrde mu te je u isti čas baci, okrete se i ode... - Ma i mene neku veče vodilo na balet, odgovori Mujo. - Pa kak je bilo? - Isto ko i kod tebe, al kraće. Ma skupi se neka raja, svi lijepo obučeni, pa sjednu. Onda na pozornicu uleti neka tiha ženska i hoda na prstima, pa hoće poletjeti, pa ne može, pa se odbacuje da poleti, pa opet ne može, pa se baca po podu jer ne može poletjeti. Najzad joj prileti neki kuronja, pa bi je jebo, pa ne bi, pa bi je jebo, pa ne bi, pa je najzad digne, pomiriše pičku i baci. Ma, bez veze, kažem ti, jedino su na kraju dijelili lijepe kapute, pa ja uzeo tri... |