Svi znaju priču o Tri praščića. Ili barem misle da znaju. Ali odat ću vam malu tajnu. Nitko ne zna pravu priču, jer nitko nikada nije čuo moju stranu priče. Ja sam vuk Alexander T. Wolf. Možeš me zvati Al. Ne znam kako je cijela ova stvar s Velikim zločestim vukom započela, ali sve je pogrešno. Možda je to zbog naše prehrane. Hej, nisam ja kriv ako vukovi jedu slatke male životinje poput zečića, ovaca i svinja. Takvi smo jednostavno. Da su cheeseburgeri slatki, ljudi bi vjerojatno mislili da ste i vi veliki i loši. Ali kao što sam rekao, cijela stvar s Big Bad Wolfom je pogrešna. Prava priča je priča o kihanju i šalici šećera. OVO JE PRAVA PRIČA.Jednom davno, pravio sam rođendansku tortu svojoj dragoj staroj baki. Međutim, ostao sam bez šećera. Pored toga, bio sam užasno prehlađen pa sam stalno kihao. Krenuo sam ulicom da zamolim svog susjeda za šalicu šećera. Moj prvi susjed je bilo Prvo Prase. A nije bio ni previše bistar. Sagradio je cijelu svoju kuću od slame. Možeš li vjerovati? Mislim tko bi pri zdravoj pameti sagradio kuću od slame? Naravno, čim sam pokucao na vrata, ona su upala unutra. Nisam htio tek tako ući u tuđu kuću. Pa sam ga umilno pozvao, "Praščiću, praščiću, jesi li unutra?" Nema odgovora. Baš sam se spremao otići kući bez šalice šećera za rođendansku tortu moje drage stare bake, kad me počeo svrbjeti nos. Osjetio sam kako dolazi kihanje. Uzdrhtao sam, šmrcnuo i jako kihnuo. I znate što? Cijela ta prokleta kuća od slame se srušila. A točno usred hrpe slame ležalo je nepokretno Prvo Prase. Bio je kod kuće cijelo vrijeme, a nije se htio javiti. Činilo se da je šteta ostaviti savršeno dobru večeru sa šunkom da leži tamo u slami. Pa sam ga povečerao. Zamislite to kao veliki cheeseburger koji samo leži tamo. Osjećao sam se malo bolje. Ali još uvijek nisam dobio svoju šalicu šećera. Pa sam otišao do kuće drugog susjeda. Ovaj susjed bio je brat Prvog Praseta. Bio je malo pametniji, ali ne puno. Sagradio je svoju kuću od šiba. Pozvonio sam na kućici od šiba. Nitko se nije javio. Pozvao sam: "Gosp. Svinjo, gospodine Svinjo, jeste li unutra?" On je uzvratio: "Odlazi vuče. Ne možeš ući, upravo brijem dlake." Gotovo sam zgrabio kvaku kad sam osjetio da stiže još jedno kihanje. Duboko sam udahnuo i pokušao sam pokriti usta, ali uzalud, ponovo sam jako kihnuo. I nećete vjerovati, ali ovom tipu se srušila kuća kao i njegovom bratu. Kad se prašina razišla, nasred kuće ležalo je nepokretno Drugo Prase. I sami znate kako će se hrana pokvariti ako je jednostavno ostavite na otvorenom. Pa sam učinio jedino što je trebalo učiniti. Opet sam večerao. Postajao sam užasno pun. Ali moja prehlada se osjećala malo bolje. A ja još uvijek nisam imao onu šalicu šećera za rođendansku tortu moje drage stare bake. Pa sam otišao do sljedeće kuće. Ovaj tip je bio brat Prvog i Drugog Praseta. Mora da je bio mozak obitelji. Sagradio je svoju kuću od cigala. Pokucao sam na vrata ove kuće. Nema odgovora. Uljudno sam pozvao: "Gosp. Svinjo, gospodine Svinjo, jeste li unutra?" I znate li što je odgovorio onaj bezobrazni mali svinjokolj? "Bježi odavde, Wolf. Nemoj me više gnjaviti." Pričajte mi o pristojnosti! Vjerojatno je imao punu vreću šećera. A nije mi dao ni jednu šalicu za rođendansku tortu moje drage, stare bake. Kakva svinja! Baš sam se spremao otići kući neobavljena posla i možda napraviti lijepu rođendansku čestitku umjesto torte, kad sam osjetio kako me hvata prehlada. Duboko sam udahnuo i još jednom gromoglasno kihnuo. Tada je Treće Prase povikalo: "I tvoja stara baka može se je*ati!" Ja sam obično prilično miran momak. Ali kad netko tako priča o mojoj dragoj staroj baki, malo poludim. Tad su se policajci dovezli, jer ja sam, naravno pokušavao razvaliti vrata ove Svinje. I cijelo vrijeme sam puhao i puhao i kihao i pravio pravu scenu. Ostalo je, kako kažu, povijest. Novinari su saznali za dvije svinje koje sam večerao. Zaključili su da bolestan tip poput mene koji ide posuditi šalicu šećera ne zvuči baš uzbudljivo. Pa su pojačali priču sa svim onim "Puhat' ću i puhati i otpuhat ću ti kuću." I učinili su me Velikim Zločestim Vukom. To je to. Prava priča. Namjestili su mi. Ali možda bi mi vi mogli posuditi šalicu šećera za tortu moje drage stare bake ? Prema priči: Jon Scieszka, The True Story of the 3 Little Pigs
|