Jednom davno, životinje su odlučile da moraju učiniti nešto važno kako bi se suočile s problemima "novog svijeta". Pa odlučiše organizirati školu. Usvojili su kurikulum aktivnosti koji se sastoji od trčanja, penjanja, plivanja i letenja. Kako bi se lakše provodio nastavni plan i program, sve su životinje pohađale sve predmete. Patak je bio izvrstan u plivanju, dapače bolji od svog instruktora, ali je imao samo prolazne ocjene u letenju i bio je vrlo loš u trčanju. Budući da je bio spor u trčanju, morao je ostati nakon škole i odustati od plivanja kako bi vježbao trčanje. To se nastavilo sve dok njegova isprepletena stopala nisu bila jako istrošena i dok nije postao prosječan u plivanju. Ali prosjek je bio prihvatljiv u školi, pa se nitko nije brinuo oko toga osim patke. Zec je startao kao prvi u razredu u trčanju, ali je doživio slom živaca zbog tolikog nadoknađivanja u plivanju. Vjeverica je bila izvrsna u penjanju sve dok se nije frustrirala na satu letenja gdje ju je učitelj tjerao da počne od zemlje prema gore umjesto od krošnje prema dolje. Također je dobila grč od prenaprezanja, pa je dobila 3 u penjanju i 2 u trčanju. Orao je bio problematično dijete i bio je strogo discipliniran. Na satu penjanja pobijedio je sve ostale do vrha stabla, ali je inzistirao da koristi svoj način da stigne tamo. Na kraju godine, jegulja koja je znala izvanredno dobro plivati, a uz to trčati, penjati se i pomalo letjeti, imala je najviši prosjek i bila je slavljenica. Prerijski psi nisu pohađali školu i borili su se protiv poreznih nameta jer uprava nije htjela dodati kopanje i ukopavanje u kurikulum. Svoju su djecu učili kod jazavca, a kasnije su se pridružili mrmotovima kako bi pokrenuli uspješnu privatnu školu. Ima li ova bajka kakvu pouku? Podsjeća li vas na nešto? Prema: George H. Reavis, The Animal School, Chicken Soup For The Soul |