Jednom je na kraljevom dvoru otvorena rasprava o inteligenciji životinja. "Mačke su najinteligentnije", ustvrdio je jedan ministar. S ministrom se složila većina u raspravi. Počeli su opisivati kako su njihove vlastite mačke pametne. Svaki je tvrdio da je njegova mačka najpametnija. Da bi utvrdio istinu, kralj je odlučio održati natjecanje mačaka. "Mačka koja učini nešto što nijedna druga mačka ne učini, bit će proglašena pobjednikom", najavio je kralj. Sljedeći tjedan došli su dvorjani sa svojim mačkama. I Raman je također donio svoju mačku na dvor. Kralj je htio prije natjecanja počastiti sve mačke. Mlijeko se serviralo mačkama u zlatnim zdjelicama. U trenutku kada su vidjele mlijeko, sve su mačke pojurile prema njemu. Samo je jedna mačka otrčala u suprotnom smjeru - daleko od mlijeka. Kralj se iznenadio kad je vidio ovo čudno ponašanje. Raman mu je pristupio i obratio mu se riječima: "Kralju moj, sve mačke su potrčale prema mlijeku. Moja mačka je pobjegla od mlijeka. Moja mačka je učinila ono što nijedna druga mačka nije učinila." Kralj se složio i proglasio Ramanovu mačku za pobjednika. Kad je Raman došao po nagradu, kralj ga je znatiželjno upitao kako je trenirao svoju mačku da radi ono što nijedna druga mačka ne čini. Raman se samo nasmiješio i počeo objašnjavati: "Dakle, ovako je to počelo. Htio sam biti siguran da moja mačka dobije zdravo mlijeko. Stoga sam prokuhao mlijeko i ulio ga u tanjur da se ohladi. Međutim, u trenutku kada je ugledala mlijeko, moja mačka je dotrčala da ga pojede. Prije nego što sam je uspio zaustaviti, zagnjurila je njušku i počela lizati vrelo mlijeko opekavši pri tom jezik. Od tog dana, kad god vidi mlijeko u tanjuru, ona bježi." |