PARODIJE

VEDRI DUH

Prije mnogo mjesečevih mijena, dok je Zemlja bila još mlada, pleme Sui je koristilo pse za prijenos stvari.

Vežući pse za par motki spojenih okvirom, Indijanci su mogli da prenose i teži teret. Takvu vrstu prijevoznog sredstva nazvali su "travois".

Za vučenje su upotrebljavani samo najsnažniji psi. Kako je teret bio težak, razdaljina je bila ograničena. To je Indijancima stvaralo teškoće jer su tražili brži način za prenošenje svoje imovine.

Poglavice su se sastale da bi porazgovarale o tome. "Kad bi naši psi bili veći, naš narod bi mogao da prevaljuje veće razdaljine za dan", reče jedan od njih, "Trebaju nam veći psi".

"Kako da ih nađemo", upita jedan od nižih poglavica, "kad i onako imamo teškoća da nađemo bufala".

Veliki poglavica ustade i zatraži tišinu. "Moramo se pomoliti uz lulu mira Djevi Bijelog Bufala. Možda, ako nam je donijela lulu mira od Velikog Duha, vratiće se i donijeti nam psa toliko velikog da na svojim leđima ponese čovjeka. Tako velika životinja mogla bi da vuče travois snagom koju ima veliki bufalo".

Sljedećeg jutra rano poglavice Sua uzeše svoje najbolje lule mira i zamoliše Velikog Duha da im pošalje životinju koja će im omogućiti brže kretanje.

Molili su: "Moramo biti u stanju da pratimo velika krda bufala, jer oni su naš najvažniji izvor hrane. Ako izgubimo bufala, naš narod neće moći da izdrži i bićemo u velikoj nevolji. Veliki Duše, potreban nam je pas koji će moći da pretekne i najbržeg bufala. Tada će naš narod imati dovoljno hrane i živjeti u blagostanju."

Poslije molitve očekivali su povratak Djeve Bijelog Bufala. Ali, dani su prolazili i ma koliko pažljivo su osmatrali, nije se pojavljivala. Niti je bilo kakvog znaka od velikog psa.

Mnogi Indijanci obeshrabrili su se i govorili da Veliki Duh nije čuo njihove molbe. Drugi su objašnjavali da im molba nije uslišena zbog toga što su neki pripadnici plemena skrivali zlog duha. Treći su, opet, tvrdili da tako veliki pas ne postoji i da je bilo glupo moliti za njega.

Veliki poglavica govorio je svom narodu da mora imati vjere. "Siguran sam da će naše molbe biti uslišene", uvjeravao ih je i objašnjavao viziju koju je imao u snu. U tom snu vidio je velikog psa koji je na svojim leđima nosio čovjeka. Pričao je da ima kopita ali drugačija nego kod jelena, da ima dugačku kosu na vratu i rep i može trčati brže od vjetra.

Neki su se rugali ovoj viziji poglavice. "To je samo san", govorili su. "Ko je još vidio takvog psa?"

Jednog dana se na vrhu brda iznad logora Sua pojavila neobična životinja. Ljudi su se skupili na ivici logora da je promatraju dok je pasla. Nije bila nalik ni na šta što su ranije vidjeli, pa je za mnoge to bilo zastrašujuće. Svi su se složili da im je sam Veliki Duh poslao tu životinju.

Sljedećeg jutra životinja je ušla u logor i prošla između redova šatora. "Kako ćemo je uhvatiti?" pitali su velikog poglavicu.

Kad je i trećeg dana ušla u logor, veliki poglavica uze kožni konopac i uhvati je. Sjećajući se svog sna pope joj se na leđa i nauči da jaše. Zatim je nauči da vuče travois.

Ljudi su se divili kako je ta životinja učila ono što su tražili od nje pa su hvalili poglavicu za njegovo djelo. Ali, on im reče: "Veliki Duh govorio mi je o ovome u viziji. Mnogima od vas sam o tome pričao ali niste vjerovali, a neki su se čak rugali. Sada imamo takvu životinju koja je dar od Djeve Bijelog Bufala i Velikog Duha. Zato treba njima da zahvalite, a ne meni."

Veliki poglavica nazva tu životinju Shunka Wankan, što znači "sveti pas". Tokom mnogo mjeseci Sui su svetog psa naučili da vuče travois i da ga jašu u lovu na bufala. Zbog njegove velike brzine lovci su mogli da ulove mnogo više bufala pa su ljudi imali dosta hrane.

Kad su se prvi doseljenici usudili da uđu na teritoriju Sua, prozvali su Shunka Wankana "konj" i govorili da su ga oni prvi donijeli u tu zemlju. Ali, Sui se sjećaju legende i toga da je Shunka Wankan dar Velikog Duha.

Izvor: časopis Stvaranje, prijevod Dragan M. Vugdelić; https://scriptoriummm.wordpress.com/2017/02/20/legenda-o-konju-pleme-su/