PARODIJE

VEDRI DUH

U velikom kraljevstvu Burundiju, u tajnovitom srcu Afrike, živjela je velika obitelj Mokambi. Gospodin i gospođa Mokambi, iako bijahu bogati i poštovani ljudi, nisu imali djece.

Možete zamisliti njihovu radost kad je gospođa Mokambi otkrila da očekuje bebu. Čak su i budući djedovi i bake skakali od sreće.

No dan kad se dijete trebalo roditi bio je najtužniji dan u njihovu životu, jer se umjesto djeteta pojavila vaza. Da, da, dobro ste čuli: pojavila se prava pravcata vaza, jedna od onih glinenih vaza koje služe za cvijeće. Što se tu moglo? Možda je posrijedi bio urok, čaranje ili kakvo prokletstvo? U svakom slučaju to nije ni po čemu bilo njihovo dijete.

Odlučili su svi skupa odseliti: otac, majka, bake i djedovi, ukućani, psi, mačke i kokoši. Napustili su kuću i u njoj neželjeno čudovište. Vaza ih je, međutim, slijedila kotrljajući se i vičući: "Tata, mama, pričekajte svoju malu vazu, ne ostavljajte me samu!"

Ali što je ona više vikala, to su drugi bili uplašeniji i brže su trčali. Vaza se kotrljala i plakala. Napokon joj se smilovao vjetar i blago je podigao u zrak te odnio ravno u srce prašume i položio na meki sag od trave i lišća.

Obitelj Mokambi je odahnula kad se uvjerila da se konačno riješila te more. Zamoliše sklonište kod moćnog upravitelja onih krajeva.

Nekoliko godina kasnije, taj upravitelj postao je kralj. Jahao je jednom kroz prašumu, te stigavši na neki proplanak siđe s konja da se odmori na mekom busenu trave. U grmu spazi odbačenu vazu.

"Baš je lijepa!" reče on, uze je i ponese u svoj dvorac od bjelokosti i dragulja. Postavio ju je u predvorje svečane dvorane, kao ukras.

Morate znati da kraljevska palača bijaše veoma lijepa, ali isto tako prljava i zapuštena. Pomalo zato što sluge bijahu lijene, a nešto i zbog toga što u dvorcu ne bijaše kraljice koja bi je održavala.

No od časa kad je vaza ušla u kuću, sve se promijenilo.

Sluge su zamijetile kako je sve pometeno i sređeno, a prašina pobrisana. Ne bijaše im jasno kako se to događa, ali bijahu veoma zadovoljne, jer su mogle po cijele dane igrati prstena i karata.

Kralj se također čudio kad je sjedao na prijestolje blistavo od čistoće. Jedne noći, umjesto da pođe na počinak, on stane za vrata i počne uhoditi vazu.

Točno u ponoć iz vaze se pojavi prekrasna djevojka koja odmah počne pospremati dvorac i brisati prašinu s namještaja. Bijaše to poput groma iz vedra neba. Kralj se istoga časa ludo zaljubio u prekrasnu djevojku.

Uzeo ju je za ruku i rekao: "Odmah izađi iz svijeta mrtvih i uđi u svijet živih." Zatim je postavio pored sebe na prijestolje da bude njegova žena i kraljica.

Sutradan je organizirano veliko slavlje kakvo se još nije vidjelo u onom kraju. Svi podanici trebali su doći i pokloniti se novoj prekrasnoj kraljici Burundija.

Došla je i obitelj Mokambi. Kad ih je ugledala, kraljica se skrila u vazu i povikala: "Tata, mama, čekajte svoju kćerku vazu!"

Svima u obitelji Mokambi zastade dah od uzbuđenja. Kraljica tada izađe iz vaze, pođe im ususret, i sve ih radosno izljubi. Gospodin i gospođa Mokambi ne mogahu doći k sebi od same pomisli da imaju kćer koja je postala kraljicom.

Kraljica se na to uozbilji i reče: "Nemojte nikada napuštati svoje potomstvo: to su ljudska bića koja treba poštivati. Ono što vam se učini vazom može jednoga dana postati kraljicom!"

Kolike beznačajne "vaze" skrivaju u sebi predivne kraljice!