PARODIJE

VEDRI DUH

U jednoj kutiji srednjih dimenzija držala je starica poveću vojsku pilića. Budući da su svi, mahom, nalikovali jedni na druge, teško je bilo povjerovati da su iz različitih nasada. Međutim, vrijeme i izdašna ruka domaćice ubrzo objelodaniše istinu: bilo je golim okom vidljivo kako je jedno leglo naprednije od drugog.

A takve promjene nisu mogle proći neprimjetno. Zbog sve učestalijih koškanja, kao i nesnosne galame koja ih je pratila, starica je bila primorana da brigu o njima prebaci na teret travnatom dvorištu.

U početku se postiglo ono što se i željelo; sloga je zavladala, a red i mir ispuniše zajednicu. Samo, nažalost, to je trajalo prekratko! Već onog dana kada naprednije leglo postade duplo veće spram svoje slabije subraće, u dvorištu se počeše provoditi nova pravila. Njih su, neumitno, nametali interesi jačih.

Kao prvi znak da je, uistinu, došlo do sukoba unutar zajednice, moglo se vidjeti na primjeru razgraničenja. Tako je, od cjelokupnog dvorišta, zakržljalim pilićima dopao tek jedan ćošak, i to onaj u kome je nekakva grana zauzimala poveći komad prostora. Sve ostalo je potpalo pod vlasništvo naprednijeg soja. No njima ni to nije bilo dovoljno! Jer, iako su se, nesmetano, mogli i kočoperiti i šepuriti po svojoj prisilno stvorenoj teritoriji, oni su, da bi dokazali potpunu nadmoć, postavili jednog od najratobornijih pjetlića na zamišljenu graničnu liniju kako bi sprečavao moguće prelete niže rase. I zaista: kad god bi netko od sirotih mališana samo zapeo za crtu, dotični pjetlić, koji je ispod oka vrebao svaki njihov korak, iskakao bi kao oparen, a odmah za njim i nekolicina njemu privrženih vojnika, da spriječe takav ispad. Pri tom bi im se u pogledu naslućivala spremnost i za najsurovije razračunavanje.

I dok su ovi robovali svom vojničkom režimu, slabije je leglo slobodno, i bez ikakvih sputavajućih normi, uživalo u svim onim pogodnostima koje im je zatečeno drvo pružalo. Po cijeli dan se tu trčkaralo, skrivalo, a sve u veselom raspoloženju. Istovremeno se dosta polagalo na međusobno ispomaganje i uvažavanje. Pa ipak, njihova bratska ljubav nije tu prestajala; oni su gorjeli od želje da ponovo ožive zajednički život s onima koji su ih tako nepravedno odbacili i prezreli. Međutim, svaki njihov pokušaj k tom cilju, ostajao je bez rezultata. Umišljena kokoš nije u ovome vidjela drugo do očajničku potrebu da se, vidno slabiji, besplatno okoriste. Uviđajući da takvog sporazuma neće biti u dogledno vrijeme, kržljavci odlučiše da se ovo pitanje odgodi do daljnjeg. A to "daljne" zbi se ubrzo.

Jednog jutra, dok su dva pileta, zanijeta igrom, odmjeravala snage, dogodi se da se jedno od njih naleže na tobožnju granicu. Naravno, to istog trena izazva revolt i skok zaduženog pijetla redara. Ostajući da bespomoćno leži na zemlji, pogleda uprtog u svirepog napadača, pile umalo da premre od straha. A onda se desi nešto što mu posve odvuče misli na drugu stranu: crna sjenka, koja, iznenada i naglo, poče da se širi po tlu, učini da ono zaboravi na svoj nezavidan položaj, te stade da opominje ugnjetača na opasnost! Ratoborni pjetlić je, uz ciničan osmijeh, prezrivo odbio njegove riječi, nazvavši ih - kukavičkom podvalom. Ali, na nesreću, kada je krenuo da prijestupnika smrvi kljunom, u njegova se leđa zabiše oštre kandže kopca.

I dok se ptica pobjedonosno uznosila u visinu, očajnički krici mladog pjetlića rasparaše sluh spavača. Nevolja im je donijela ono što razum nije; konačno su se svi pilići, okupljeni pod brižnom zaštitom ogromne grane, prepoznali kao braća.

A bilo je, eh, mudrosti, potrebno tako malo da se nesreća izbjegne! Jer, tamo gdje postoje sličnosti, s lakoćom se prevladavaju sve razlike. O tome svjedoče oni koji imaju uši da čuju i oči da vide.