Bila jednom jedna stonoga koja je izvanredno plesala sa svojih stotinu nogu. Kada je plesala, sve bi se šumske životinje okupile i promatrale njen profinjeni ples. Među njima je bila i jedna žaba kojoj se baš nije sviđalo da se svi tako dive stonogi i koja se stalno domišljala načinu kako da promijeni to stanje. Nije se usudila otvoreno reći što misli. Odlučila je napisati stonogi uvijeno pismo. U pismu je pisalo:"O, neusporediva stonogo, odani sam poklonik tvog umijeća i rado bih znala što ti zapravo činiš dok plešeš. Dižeš li najprije lijevu nogu broj 22 pa potom desnu broj 59? Ili možda počinješ plesati desnom nogom broj 26 prije nego podigneš lijevu broj 49? Nestrpljivo očekujem tvoj odgovor." Kada je stonoga primila pismo počela je razmišljati o tome što zapravo čini dok pleše, koju nogu diže prvu, koju sljedeću itd. Nakon toga stonoga više nikada nije plesala kao prije. Pouka: Kada maštu zamijeni razumno promišljanje zaboravimo plesati. Zato ne razmišljaj, prepusti se i uživaj… kao da te nitko ne gleda, kao da nitko drugi ne postoji…
|