PARODIJE

VEDRI DUH

Bushido - kodeks samuraja, japanskih ratnika i vitezova, nije nepoznat našem zapadnom kulturnom krugu. Kodeks viteškog ponašanja, koji je bio moralni oslonac srednjovjekovnih japanskih ratnika, svojom mističnom ljepotom privlači pažnju onih koji tragaju za višim ljudskim vrijednostima.

Bushido ("put ratnika") je drevni kodeks moralnih načela, kodeks ponašanja i životne filozofije, po kojem djeluju samuraji, te određuje njihov način života. Moglo bi se reći da je u nekim crtama sličan zapadnjačkom poimanju viteštva. Samuraji su hrabri, ponosni i u svojoj odanosti gospodarima indiferentni prema boli i smrti. Samurajski kodeks izdanak je dugih stoljeća vojničkog života prenošen pretežito usmenom predajom. To nije pisani kodeks ali njegovi pisani tragovi ostali su u obliku poetskog zapisa koji su otkrivali snažne i duboke doživljaje, trenutne uvide u višu stvarnost, proistekle iz susreta sa smrću u trenucima borbe ili pripreme za borbu.

Bushido se osobito razvijao u razdoblju od 11. - 14 st. Glavne dogme bushida datiraju iz ranog 12. st. što jasno prikazuju najraniji prijevodi literatura japanskih ratničkih kuća. Za vrijeme Tokugawa šogunata bushido je inkorporiran i u japanske feudalne zakone. No, postoje dokazi o postojanju Bushida u vrlo ranim povijesnim periodima, što potvrđuju zapisi u literaturi koja datira čak iz 712. g. p.n.e.

Ovaj period ranog razvoja bushida, uključuje koncepte potpune lojalnosti gospodarima, poštovanja i naklonosti caru. Indicira se i potreba za samilost prema pripadnicima nižeg statusa, kao i potreba prezervacije njihovog imena. Rani bushido nalaže provođenje smirenosti, poštenja, pravde i pristojnosti. Isto tako se prikazuje i uska povezanost između učenja i ratničkog puta, koji postaju neodvojivi. Pronalazak prave časti u smrti u borbi, za dobro svog gospodara, je isto tako jedna od naglašenijih ideja u ta rana vremena. Pod takvim idealima, ukoliko bi samuraj izgubio čast, mogao ju je povratiti ritualnim samoubojstvom pod nazivom seppuku (zapadnjacima poznatiji i kao hara-kiri).

Radi potpunijeg razumijevanja valja naglasiti sedam vrijednosti (vrlina) koje bushido najviše cijeni:

1. Gi: pravednost

2. Yu: hrabrost

3. Jin: dobrota

4. Rei: ljubaznost

5. Makoto ili Shin: iskrenost i čestitost

6. Meiyo: čast i slava

7. Chūgi: vjernosti i Chū: obveza i odanost

Prva stvar na koju je trebalo obratiti pozornost u viteškoj pedagogiji bila je izgradnja karaktera, dok su suptilnije vještine, poput razboritosti, inteligencije i dijalektike, ostale u sjeni. Okvir bushida oblikovao je trolist Chi, Jin, Yu, ili Mudrost, Dobrohotnost i Hrabrost. Samuraj je u osnovi bio čovjek od akcije. Glavni cilj njihovog obrazovanja bila je odlučnost karaktera. Ljudi čiji je um bio ispunjen samo informacijama nisu imali velikih poštovatelja. Obrazovanje je uvijek provođeno s nekim praktičnim ciljem, bez obzira na to je li riječ o upravljanju javnim poslovima ili o vježbanju samokontrole. "Učenje bez razmišljanja", rekao je Konfucije, "uzaludan je trud; razmišljanje bez učenja, opasno je".

Prema Inazo Nitobeu (1862.-1933.), sinu samuraja, japanskom političaru i učitelju i diplomati, (vidi: Inazo Nitobe: Kodeks samuraja, Zagreb, Planetopija, 2015.) poželjne kvalitete karaktera njegovane u ovoj sjajnoj ratničkoj tradiciji, prema bushidu, su:

- Ispravnost je moć odlučivanja o određenom načinu ponašanja u skladu s razumom, bez kolebanja - umrijeti kad je ispravno umrijeti, udariti kad je ispravno udariti.

- Ispravnost je kost koja daje stas i čvrstinu. Kao što bez kostiju glava ne može počivati na vrhu kralježnice, kao što se ruke ne mogu pokretati niti stopala stajati, tako bez ispravnosti ni talent ni učenje ne mogu od čovjeka učiniti samuraja. Kad ona postoji, nedostatak postignuća nije važan.

- Prava je hrabrost živjeti kad je ispravno živjeti i umrijeti kad je ispravno umrijeti.

- Ako nešto treba učiniti, sigurno postoji najbolji način za to, a najbolji način je i najekonomičniji i najgraciozniji. Stalnim vježbanjem pravilnih manira čovjek dovodi svaki dio tijela i svaku sposobnost u savršen red i postiže harmoniju sa samim sobom i svojom okolinom, izražavajući nadmoć duha nad tijelom. Lijepe manire snaga su u djelovanju.

- Cilj svih pravila ponašanja jest takvo kultiviranje duha da vas se, čak i kad mirno sjedite, niti najgori razbojnik ne usudi uznemiriti.

- Bez istinoljubivosti i iskrenosti, uglađenost je samo farsa i predstava.

- Ljutnja zbog beznačajne uvrede nedostojna je uzvišenog čovjeka, ali negodovanje zbog opravdanog razloga pravednički je gnjev.

- Radost dolazi samo kad odu strast i žudnja.

- Pravi put je put Neba i Zemlje; na čovjeku je da ga slijedi; stoga neka štovanje Neba bude cilj tvog života. Nebo voli mene i druge jednakom ljubavlju; dakle ljubavlju kojom voliš sebe, voli i druge.

Bushido jest ratnički kodeks, ali nije moguće zanemariti njegov veliki utjecaj koji je imao na japanski narod, njegovu povijest i kulturu u čije je temelje utkan.