PARODIJE

VEDRI DUH

jelo

Nema više, dobri svete, one lepe šes'et pete
kad smo bili na svečari kod kumova naših starih.
Klizio je voz k'o sanke, al smo stigli do Palanke
Severac je duvo ladan, pa ko ne bi bio gladan?

I čim smo stigli viknu kum svoju ženu:
"Sido! Postavljaj, bog te vid'o!"

Spremila nam kuma naša za užinu paprikaša
pa kolače, krmenadle i par sarmi svakom.
Mesto leba mesa bela, princes krofne - vangla cela
suvih šljiva i koljiva i rezance s makom.

E, kad se samo setim, al se nekad dobro jelo, baš

Do večere vreme kratko za kitnikes i za slatko
da odbiješ, to ne vredi, da se kuma ne uvredi.
Naš kum Pera, dipl. agronom, reč o ovom, reč o onom
sve uz vino, porto-gizer, di gutljaji sami klize

Taman smo bili gladni kada se začu:
"Sido! Večeru, bog te vid o!"

Odjedared - astal šaren, sos paradajz, krompir baren
suve šnicle, ko promincle, kara-batak svakom.
Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase,
onda torte, razne sorte i rezanci s makom.

Ej, kad se samo setim, al se nekad dobro jelo, baš

Vejao je sneg po šoru, sedeli smo do pred zoru
Baba reče: "Deder kaput! Radni dan je, ajmo na put!"
Al kum Pera odma skoči: "Šta to vide moje oči?
Sido, ne daj nikom kaput! Prvo fruštuk, e, ondak na put!"

Ne drema vredna kuma, ne sluša prve petle
brža je od raketle.

Nosi vruće leba kriške, fafarone, čvarke friške
začas sprema šunke, rena, i pihtije svakom.
Pitamo ih: "Ljudi, dokle?!", "čekaj", kažu, "još šnenokle
i šufnudle i griz-štrudle i rezance s makom!"

Hej, kad se samo setim, al se nekad dobro jelo, baš

I ondak, sat i frtalj, kol ko je iš'o šinobus, nismo ništa jeli
i kad smo stigli na stanicu odma kupimo burek, lep, frišak
mastan, sve nam, onako, mast curila niz bradu.
Pa ondak opalimo preko toga jednu tepsiju šampita i gajbu piva
mlakog crnog