PARODIJE

VEDRI DUH

iz: J. Csaplovics: Slavonien und zum Theil Croatien (1819)

Gostoprimstvo je ovdje (u Slavoniji) udomaćeno kao i u Mađarskoj; samo ponuda tu sadrži nešto specifično što zadesi stranca. To su neprestane zdravice, kojima pojedini gost ranije nego što bi to želio završi pod stolom, ili barem s jakom glavoboljom.

Domaćin nazdravlja u čast i odmah početkom objeda, nakon govedine, započinje sa zdravicama za svoje goste, redom i uglavnom pomno pazeći na rang: "Da Bog xivj Gospodina N.!" Svi hvataju čaše, kucaju s riječima "Da Bog xivj" i piju.

Ubrzo potom onaj kome se nazdravljalo mora se zahvaliti i također podignuti punu čašu. I to se nastavlja sve do zadnjeg gosta. Za razmisliti je sad kakvo mučenje mora podnijeti jadan želudac kad zajedno sjede 20, 30 ili više gostiju!

No, to nije sve. Sad na red dolaze zdravice za odsutne, prije svega za vladajućeg kralja i cijelu njegovu kuću; potom za civilne službenike, a u Krajini za štabne i više časnike itd.

Poneki neuvježbani pojedinac, čiji želudac sadrži samo uobičajeni vakuum, znoji se već pri desetoj čaši od straha i uzdignutim rukama preklinje da više ne može piti; ali, to ne pomaže, jednom se mora i napiti.

Tijekom toga mogu se čuti ovakve pjesme. Ovdje je najuobičajenija i najpoznatija:

Napitnicza

Da fálimo i sláwimo nasheg domatyina,
Koji nama za badawa dáje dobra wina;
On nemári, niti xalj, da se napijemo
Samo xelj, da weseli kod nyega budemo.
Indi nato drági brate! moj milj Komshia
Chashu punu, kao tunyu, odredenu pije.
Ala múze! ala múze! dok chashu pomúze
A ti brate poxáliga otari mu suze

Slijede i druge napitnice, kako je ionako uobičajeno kod gozbi. Ali, nevinija pjesma od sljedeće teško se može zamisliti. Glasi ovako: (Adagio cantabile) Januarius / Februarius / Martius Aprilius / Majus Junius / Julius Augustus / - (Sad mora onaj koji je na redu dignuti punu čašu i popiti; društvo pjeva: (Allegro) September / October/ November / December / i to se ponavlja toliko dugo dok čaša ne bude prazna; na što slijedi sljedeće Finale, opet Adagio: is kontzi Kolender!

Takve napitnice obično nalažu dobrotvorni odmor jadnom želucu i bar na koji trenutak ostavljaju opomenu da bi što ustrajnije mogao podmiriti naredne zdravice.

 

Posuđeno sa: Bugačica, Hrvatskog instituta za povijest (Bugačica. Ur. I. Horbec i B. Ostajmer. https://sites.google.com/site/bugacica)