NOSTALGIJA

VEDRI DUH

Ja sam iz one generacije
kada se nije pitalo koje si nacije,
kada smo znali sve računske operacije,
a putovalo se, zamislite, bez navigacije.

Ja sam iz one generacije
koja je bolno upoznavala zakon gravitacije
jer je puno pila rakije i vina
a bila čila i bez kokaina.

U mojoj je generaciji malo tko krao
i svakog si lopova poimence znao
a ako si na niske grane pao
netko bi ti već ruku dao.

Ja sam iz onih vremena
kada se nije pitalo jesi li sa crnice ili kamena
nije bilo važno odakle si, di si
samo je bilo važno da govno nisi.

I nešto smo čitali,
kada nismo znali pitali,
još nije bilo izmišljeno joggiranje
još nije bilo izmišljeno drogiranje.

Bila su to vremena
kada se poštivala žena,
i to svaka iz našega kvarta
a cvijeće su dobivale redovito 8. marta.

Autostopom smo išli svi na more,
zagrljeni na plažama čekali zore,
pjevali smo a nitko se na nas nije derao,
nitko nas sa svog posjeda nije tjerao,
i tako je je sve bilo zajedničko,
nije se dijelilo ni na privatno ni na etničko,
čak je besplatno bilo zdravstvo,
a postojalo je i neko jamstvo

pa si se mogao nadati krovu kakvom-takvom
nad vlastitom glavom.

Uglavnom se ludovalo
s crvenim pasošem putovalo
a kad bi te netko odakle si pito
ma lozinka je bila jednostavna -Tito

Nemojte me okrivljavati zbog jugonostalgije
molim vas - ne pričajte pizdarije,
to vas uče ovi koji vas muče
oni takvu atmosferu stvaraju
pa vas onda lakše varaju.

U mojoj generaciji smo se šakama obračunavali
i s onima koji su na kartama varali,
a ne s ovima koji su prisvojili domovinu
da drugima pokradu imovinu.

Ma mi iz moje generacije
mogli bi i danas šaketati, doslovno,
ali - ne dira nam se u govno.
Javit ću se ponovno.

Viškovo, 15.01.2025., Mario Mihaljević