Ne osvrći se nikad i ne misli često na neku davno prijeđenu stazu jer sve što je bilo više biti neće i svi smo mi ovdje samo u prolazu. Ne plači za igračkom što je slomljena, jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci, sudbina je ona koja konce vuče i kada smo sretni, i kad smo na muci.
Ne, ne misli nikad da je moglo drugačije ne tuguj za cvijetom što u tebi vene, jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme bit će jednog dana samo uspomene. Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće, jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom i sve što je bilo više biti neće.
Ne žali za nekim koga više nema, nego reci samo: lijepo nam je bilo Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome, kao ptić što se na dnu gnijezda skrio. Ne žali za vinom što je proliveno i ne skupljaj stakla polomljene čaše, jer jedino možeš da ozlijediš sebe, a vina još ima prepune su flaše…
Ne osuđuj život, ne proklinji snove, ne teži za srećom što je nekad bila. Tek treba sanjati! Tek treba letjeti! A tebi još nisu polomljena krila. I ne misli nikad da ne može bolje, da ne može ljepše, da ne može više, jer ti si još uvijek na početku knjige, koju ovaj život otvara i piše.
Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu, što se negdje sjaji na nebu visoku, jer zvijezde su lijepe ali su daleko a najljepša zvijezda sja u tvom oku. I sve što je sada bit će samo prošlost, nitko od nas ne zna što ga sutra čeka, a sreća je možda odmah tu, kraj tebe, ni zauvijek prošla, ni tako daleka…"
