Romain Rolland, francuski romanopisac, dramaturg, esejist i povjesničar umjetnosti, objavio je mnogo radova o glazbi i glazbenicima. Pisao je romansirane biografije i drugih velikih ljudi. Godine 1915. dobio je Nobelovu nagradu za knjiženost kao priznanje uzvišenom idealizmu njegovog književnog stvaralaštva i simpatijama i ljubavi prema istini s kojima je opisivao različite vrste ljudi bića". Ostavio je golemu korespodenciju s Tolstojem, Gandhijem, Gorkim, Rilkeom, Zweigom i drugim istaknutim suvremenicima. Ako čovjek želi bacati svjetlo sunca na druge ljude, mora ga prije svega imati u sebi. Ako postoji jedno mjesto na licu zemlje gdje su svi snovi živih ljudi našli dom od najranijih dana kada je čovjek započeo san o postojanju, onda je to Indija! Ali možda u nama postoje i druge sile osim uma i srca, čak i osim osjetila - tajanstvene sile koje nas obuzimaju u trenucima dok drugi spavaju; a možda je upravo takve sile našao Melkior u dubini onih blijedih očiju što su ga tako bojažljivo gledale jedne večeri kad je prišao djevojci na obali rijeke i sjeo kraj nje u trsku - bez znajući zašto - i dao joj je ruku. Budi pobožan prije svitanja. Nemojte misliti što će biti za godinu dana ili za deset godina. Misli na današnji dan. Čovjek čini greške; to je život. No voljeti nikad nije pogrešno. Čovjeku čiji je um slobodan postoji nešto još nepodnošljivije u patnjama životinja nego u patnjama ljudi. Jer s potonjim se barem priznaje da je patnja zlo i da je čovjek koji je uzrokuje zločinac. Ali tisuće životinja se beskorisno kolju svaki dan bez imalo grižnje savjesti. Kad bi se bilo koji čovjek pozvao na to, smatrali bi ga smiješnim. A to je neoprostiv zločin. Heroj je čovjek koji čini ono što može. Drugi to ne rade. Javnost će podnijeti samo genija u infintezimalnim dozama, poprskanog manirima i pomodnom literaturom...Pomodni genij! Zar vas to ne nasmijava?..kakvo rasipanje moći! Kamenje je posvuda tvrdo. Ljudi prave zakone, žene običaje. Ljudi stvaraju djela, a žene ljude. Mrzak mi je rat, ali još su mi mrži oni koji pjevaju o ratu u kome nikada nisu bili. Muškarac se oženi da bi pobjegao od drugih žena, a onda juri za drugim ženama da bi pobjegao od svoje žene. Najgore zlo od koga svijet pati nije moć zlih ljudi, nego slabost dobrih ljudi. Najveća knjiga nije ona čija se poruka urezuje u mozak, kao što se telegrafska poruka urezuje na vrpcu, već ona čiji vitalni utjecaj otvara druga gledišta i od pisca do čitatelja širi vatru koja se hrani različitim esencijama, sve dok ne postane golema vatra koja skače iz šume u šumu. Ne vjerujem službenoj dobrotvornoj akciji. Sve dobročinstvo treba činiti kriomice. Nema sumornih vremena, ima samo sumornih ljudi. Nitko nikada ne čita knjigu. Čita sebe kroz knjige, bilo da otkrije ili da se kontrolira. Postoji samo jedno pravo herojstvo na svijetu: vidjeti svijet onakvim kakav jest i voljeti ga Rasprava je nemoguća s nekim tko tvrdi da ne traži istinu, ali da je već posjeduje. Razumjeti sve znači ne mrziti ništa. Sve je glazba za rođenog glazbenika. Većina muškaraca umire s dvadeset ili trideset godina; nakon toga oni su samo odrazi samih sebe: do kraja života se oponašaju, ponavljajući iz dana u dan sve mehaničkije i afektiranije ono što su govorili, činili, mislili i voljeli dok su bili živi. |