NOSTALGIJA

VEDRI DUH

Ljubav prema muškarcu

Počneš hodati sa krasnim dečkom - ima ruke, noge, glavu, a još je i romantičaaaan. Ma kud ćeš bolje. Šetnjice po mjesečini, odlasci na ljetovanja i kupanje na osamljenim divljim plažama, romantične večere uz svijeće, ljubav do neba, jeba do neba, brak... A onda tvoj muškarac shvati da ga noge bole od hodanja, mjesečina ga čini nervoznim, ne voli na more jer ima morskih pasa, ne jede ništa poslije 4 popodne, riječ ljubav ga zbunjuje jer nije siguran da zna definiciju toga, počinje se bojati da je star za jebu i traži razumijevanje... A onda konačno i ti shvatiš: tvoj muškarac je našao mlađu trebu za jebu. Spakira svoj kofer u kojem je sve ono što si mu ti kupila i kaže jedno kratko adio. A ti sjedneš, zapališ pljugu i umreš od smijeha jer te je jedan običan mudonja uspio prejebati i skidaš mu kapu jer si do tog trenutka mislila da si pametna.

Ljubav prema djetetu

Doneseš na svijet to malo, prekrasno stvorenje. Srce ti hoće od sreće stati kad god te pogleda i pokloni ti osmijeh, previjaš ga, uspavljuješ, odgajaš, trudiš se dati mu sve što poželi pa čak i više od toga. A onda to malo, prekrasno stvorenje naraste i postane mali čovjek od 15 godina. Kaže ti da šutiš, da nemaš pojma, da si ostarila i ne razumiješ ga, da su druge mame bolje od tebe jer svojoj djeci daju da budu vani cijelu noć, da si grozna mama. A tebi prođe kroz glavu onaj ludi 10-satni parti dok si ga rađala, ona divna sestra koja ti je udarala glavom o krevet i vikala da se nisi trebala jebati ako ne možeš podnijeti trudove, vodene kozice, šarlah, slomljena ruka nakon pada s bicikla, tvoje cjelodnevno plakanje radi istog jer tvog anđela boli, svi oni krediti koje si digla da bi tvoj anđeo išao sa drugom djecom na ekskurzije, ljetovanja, skijanja. I onda te obuzme tolika ljubav, toliko jako poželiš svog malog, savršenog anđela zagrliti, pružiti te svoje nejake ruke i dlanovima ga zagrliti oko vrata, tako jako, tako snažno, dok ne bude u licu plav kao onog trena kad je izašao iz tebe nakon 10-osatnog partija. Sjedneš, zapališ pljugu i poželiš da se tvoj anđeo što prije oženi, spakira kofer i kaže adio....

Prijateljska ljubav

Imaš krasnu prijateljicu: razumije te, podržava te u svemu, zajedno se smijete, zajedno plačete, zajedno idete u kupovine, zajednička obiteljska ljetovanja. Kad se posvađaš sa mulcem od muža ona je tu da te tješi, pljuje po njemu zajedno s tobom i govori ti kako te ta budala ne zaslužuje. A onda ti jedno prijepodne pozli na poslu, odeš kući ranije da bi malo legla jer sigurno je samo neki virus, uđeš u spavaću sobu, a tamo se tvoj muž i tvoja prijateljica igraju rodea. On glumi konjinu što i inače je, a ona kaubojku koja se ujutro zaboravila obući. Konjina te gleda kao tele a ne konj, kaubojka silazi sa konjine, uzima svoje prnje kaže ti sorry draga i odjezdi uz jedan lagani adio. A ti izvadiš remen iz njegovih hlača, kreneš za kaubojkom i par puta ju zvizneš preko golih leđa. Kaubojka par puta zavrišti i da se u galop, jer se odjednom nekim čudom iz kaubojke pretvorila u kobilu. Vraćaš se u sobu, spakiraš mu kofer, baciš ga kroz prozor i kažeš mu da ima 15 sekundi da se izgubi, a dok to govoriš palucaš remenom po zraku. Sjedneš, trgneš nešto kratko, zapališ pljugu i pomisliš "jebote ovo je sigurno neka skrivena kamera"...

Ljubav prema domovini

Odslušaš cijelu himnu u stavu mirno. Odslušaš sva ona predavanja u stilu "vi ste naš ponos", "vi ste naša budućnost", "vaša domovina vam nikad to neće zaboraviti", "vi ste heroj", "borite se za nju, našu voljenu", odslušaš i sve one pjesme koje u tebi bude pravedničke i ratničke nagone i kreneš i vratiš se nekim čudom. Nisi pao za nju ali si izgubio dio tijela ili dio duše i sad se pitaš zbog čega. Ali i dalje stojiš u stavu mirno dok himna svira i dalje sve one pjesme u tebi bude ratničke i pravedničke nagone. Ti si njen ponos, ti si heroj, borio si se za nju, tvoju voljenu, ali nisi postao ničija budućnost, postao si nepoželjna prošlost, nepoželjan gost u tom kazalištu lakrdije. S tobom se ismijavaju oni koji su sjedili u svojim sigurnim vikendicama, kraj svojih toplih ognjišta, dok si ti kisnuo, smrzavao se i gledao ljude kako umiru gušeći se u vlastitoj krvi. Sjedneš, trgneš pola litre loze, zapališ pljugu i sljedećih par dana se pokušavaš sjetiti u čijem si ono dvorištu zakopao pušku poslije rata.

Ljubav prema prirodi

Krasan dan je osvanuo. Ne želiš ga propustiti pa se oblačiš i odlaziš u park prošetati. Razmišljaš o životu, o obitelji, o prijateljima i tako razmišljajući poluotvorenih očiju ugaziš desnom nogom u drek. Protrljaš tenisicu po travi ne zamarajući se time jer ipak su to čari prirode. Deset metara dalje ugaziš lijevom nogom u drek. Nekako ti se ne šeta više jer smrad sa tenisica je nepodnošljiv a drugi šetači te pokušavaju diskretno obići. Sjedaš u auto i odlučuješ prošetati šumom, tamo sigurno nema toliko dreka a bit ćeš u prirodi. Mmmm šuma je predivna. Zrake sunca se lijeno provlače kroz krošnje stabala, prohladno je ali ti uživaš, dišeš punim plućima. Nailaziš na divlju svinju. Ona odmjerava tebe a ti odmjeravaš nju. Počne ona trčati prema tebi a ti počneš bježati od nje. Srce ti hoće iskočiti iz njedara. Nije ti prohladno, past ćeš u nesvijest od vrućine i straha. Shvaćaš da je ona brža nego ti pa se penješ na prvo drvo kojeg se dokopaš. Otpuhuješ i pokušavaš uhvatiti zraka a ona te od dolje gleda. Zahvaljuješ Bogu što si prije 300 godina bila u izviđačima. Vadiš pljuge iz jakne, zapališ jednu i vikneš svinji: "ja ti radim u kancelariji, ne možeš ti toliko dugo stajati koliko ja mogu sjediti!!"