LEKSIKONI

VEDRI DUH

Ovo društvo je itekako potrebno - treba stati u obranu prava jadnih automobila koje, kad god uhvate vremena, ili svaki vikend sigurno, maltretiraju njihovi vlasnici.

Peru ih do iznemoglosti, trljaju, brišu, mažu, skidaju hrđu, farbaju, nauljuju, rastavljaju, pa opet sastavljaju, pa opet rastavljaju, te getriba, te gume, kočnice... a jadni automobili si ne mogu pomoći baš ništa... Oni nemaju nikakva prava, jedino što ih gazde tjeraju da voze i kurblaju po cijeli dan, do iznemoglosti, po bilo kakvom vremenu, suncu, kiši, snijegu, po svim mogućim cestama i putevima, blatnjavim i punim rupa...

Ne daju im niti pravu hranu za jelo niti piće, ulijevaju u njih loš benzin s olovom i lož ulje umjesto pravog D2 dizela, jeftino ulje, premalo tekućine u akumulator, zaborave vodu za brisače, o staklosjaju i da ne govorimo...

Raubaju ih i raubaju, ne voze na servis, sudaraju se često, ne nađu original dijelove, prodaju jadan auto drugom, trećem vlasniku, desetom... koji se ne brine za auto, zatim ga bace u staro željezo, ili ga rastave i uzmu neke dijelove, a ostatak trune na smetlištima godinama i godinama, umjesto da se kompletan auto iskoristi, reciklira i da on ponovo zaživi i u nekim drugim proizvodima, njegovi sastavni dijelovi i materijal od kojeg je napravljen propadaju i ne koriste se pa jadan auto umre i od tuge da više nije koristan ni za davanje organa, a ima čak i donatorsku knjižicu i bio bi perfektan transplantat i donator.

Sve ovo jadni automobili više ne trebaju trpiti i zato bi ih trebalo zaštititi zakonom tako da postanu zaštićena vrsta, i da ih se smjesti u rezervate da mirno dočekaju starost i prožive život dostojan automobila! Nema više bruuum-bruuum, od sad samo cipelcugom, ekološki i najzdravije. Beži Jankec...

Zaštitimo naše tutače dok još ima vremena!