Ideja za solarnu letjelicu "Solar Impulse" nastala je nakon leta Bertrand Piccarda oko svijeta u balonu 1999. godine. Kažu, da im je - nakon što su sletjeli - u balonu bilo ostalo svega nekoliko litara goriva i objektivno je postojala opasnost da let ni neće završiti kako su planirali jer su ovisili o količini goriva. Zbog te ovisnosti Bertrand je samome sebi obećao da će ponoviti let oko svijeta, ali u letjelici koja neće koristiti gorivo. I tako je krenula ova neobična ekspedicija. U timu koji je radio na tom projektu bilo je oko 70 ljudi. Najveći problem pojavio se, međutim, kada su imali gotove sve crteže i proračune te su trebali izraditi letjelicu. Trebala je imati raspon krila od nekih 60 metara, a istodobno težinu prosječnog automobila. Svi konstruktori aviona s kojima su razgovarali rekli su: "To je jednostavno nemoguće!" Mnogi su u startu odbili raditi na tome. Bertrand nije htio odustati i prihvatiti opća mišljenja, za koje je povijest pokazala da su uvijek nepogrešivo pogrešna. Dugo je razmišljao kako stvoriti letjelicu koju je zamislio i ostvariti san u koji je duboko vjerovao.Jednog dana, sasvim slučajno , na pamet mu je pala naizgled luda , a možda i briljantna ideja. Otišao je kod ljudi koji nisu ništa znali o letjelicama i njihovoj gradnji. Ti ljudi bili su poznati kao inovativni graditelji brodova. I vjerovali ili ne , upravo su mu je oni sagradili! Znate kako? Oni jednostavno nisu znali da je "nemoguće" napraviti takvu letjelicu i napravili su je. I ona je poletjela. Što nam ovo govori? Da sami sebi postavljamo ograničenja, bez obzira koliko su ona realna.Da idemo samo do onog mjesta na koje znamo da možemo stići. Granice postavljamo sami - na temelju iskustava, znanja, predrasuda... A uspjeh najčešće dolazi kada tu granicu prijeđemo. |