Jedan je Arapin u svojoj oporuci odredio da se, poslije njegove smrti, njegovih 17 deva podjeli između njegova tri sina. Od 17 deva najstariji sin je trebao naslijediti polovicu, mlađi trećinu a najmlađi devetinu od tog broja. Kada je došlo vrijeme za izvršenje oporuke, braća nisu mogla provesti podjelu imanja jer je broj 17 nedjeljiv. Zato su se za pomoć obratili hodži. Hodža je razmišljao, računao i tada učinio slijedeće: uzeo je jednu svoju devu i dodao je na onih 17 deva. Tako je sada imao 18 deva na broju, pa je ovako braći razdijelio deve: - najstariji sin dobio je polovicu od 18 deva, dakle 9; - drugom sinu dodijelio je trećinu od 18, to jest 6 deva; - a najmlađem devetinu od 18 deva, dakle 2 deve. Zbrojeno: 9+6+2=17. To je ukupno 17 deva. Kada je završio raspodjelu, uzeo je svoju devu i otišao kući! Ponekad je u životu potrebno dati nešto svoje ljudima da bismo im pomogli da razriješe složene jednadžbe svojih života, i riješe probleme koji bi bez naše pomoći ostali neriješeni. Međutim, naš doprinos drugima, naš ulog u tuđu sreću, neće nas osiromašiti niti unesrećiti. Dajući drugima, dobićemo i mi, bar onoliko koliko smo i uložili, a često i mnogo više. |