Djedica Mraz badnju večer svake godine provodi radno. Raznosi poklone diljem svijeta i trudi se ispuniti svaku želju. Međutim, da nema njegovih vjernih sobova teško bi uspijevao. Prema legendi, Djed Mraz na put kreće svojim saonicama s devet sobova. Njihova imena su Dasher, Prancer, Vixen, Comet, Cupid, Donner, Blitzen i Rudolf. No, zašto u svim pričama, filmovima i na svim reklamama djedove saonice pune darova vuku baš sobovi - zašto ne konji ili magarci, jeleni ili polarni medvjedi? Čime su sobovi zaslužili svoju dužnost i čast da prate Djeda Mraza na njegovu putovanju oko svijeta i jesu li se natjecali sa ostalim životinjama ili posao dobili preko veze. Da bismo saznali odgovor na ovo pitanje, moramo se upoznati s njima. Poznato je, naime, da je Djed Mraz stanovnik hladnih sjevernih predjela. Čak i ako bi se odrasli konji ili magarci uspjeli snaći u toj surovoj ledenoj divljini, njihovi mladunci teško bi imali ikakve šanse protiv oštre zimske hladnoće. Sobovi su pak opskrbljeni mnogim evolucijskim trikovima za održavanje topline koji ih čine savršenim pratiocima Djeda Mraza. Mnogim bi životinjama koje bi se slučajno zatekle u sjevernim predjelima za vrijeme zimskih mjeseci veliki problem bio pronaći hranu za preživljavanje, no sobovi koji su stvoreni za život u takvim uvjetima zimi se uglavnom hrane lišajevima. Ovakvu prehranu omogućuju im posebni simbiotski mikroorganizmi koji žive u njihovom probavnom sustavu. Ipak, količine lišajeva dostupne na jednom mjestu nisu dovoljne za velika krda sobova, stoga putuju više od 1000 km u potrazi za hranom, seleći se iz ljetnog u zimsko boravište te u jednoj godini na taj način često pređu oko 5000 km. Zbog svega navedenog, nije teško shvatiti zašto su upravo sobovi najbolje životinje za djedov put oko svijeta i zašto je upravo njima povjerena ta čast. Svoju su plemenitu misiju da svoj djeci svijeta dostave ljubav, sreću i veselje (jer, ima li ljepšeg poklona od toga?) zaista su zaslužili. Na čelu družine je Rudolf, sob žarko crvenog nosa kojim osvjetljava put. On i ostatak družine prema legendi svake godine pojede čarobne lišajeve zahvaljujući kojima mogu letjeti. U jednoj noći uspiju obići cijeli svijet i razveseliti djecu. Budući da im je na čelu sjeverni jelen nazvan Rudolf, mnogi pretpostavljaju da saonice Djeda Mraza, glavno sredstvo njegove nevjerojatne planetarne distribucije dječjih igračaka, vuku sami mužjaci te životinje. Ali u krivu su, kaže zoolog Andrew Hebda iz muzeja Nove Škotske u Halifaxu i dokazuje da se radi o ženkama, prenosi kanadska javna mreža CBS. I mužjaci i ženke sjevernog jelena imaju rogove i jedina su vrsta jelena s tom karakteristikom. Mužjaci se tijekom sezone parenja svojim rogovima tuku za ženke i oni im tijekom jeseni otpadnu. "Ženke, s druge strane, zadržavaju rogove sve do porođaja, što se zbiva negdje na proljeće. Dakle, jedini sjeverni jeleni koji u ovo doba godine imaju rogove su ženke", kaže Hebda. A na slikama, u filmovima ili u obliku igračaka, sjeverni jeleni Djeda Mraza uglavnom su prikazani s rogovima. Pisac Clement Clarke Moore je 1822. godine napisao je dugu božićnu pjesmu za svoje kćeri koju danas znamo pod nazivom "Twas the Night Before Christmas" (Bila je to noć prije Božića). Prije ove pjesme, Djeda Mraz je bio poznat kao "Sinterklaas“ kako su ga zvali doseljenici iz Nizozemske i Belgije. Slijetanje sanjkama koje voze sobovi, penjanje po krovovima i spuštanje niz dimnjak s vrećom poklona su sve elementi Moorove pesme. Ovde prvi put nailazimo i na Mrazove sobove koji su dobili imena po svojim karakteristikama. Tako se u priči pojavljuju: Dasher, najbrži sob, Rudolph, "najpoznatiji sob od svih", rođen je nakon svojih osam letećih kolega. Čudo crvenog nosa stvorio je Robert L. May iz robne kuće Montgomery Ward. 1939. May je napisao božićnu priču kako bi pomogao da se praznični promet poveća u njegovoj trgovini. Priča o Rudolfu je moderna bajka koja je postala klasik. Prema njoj, Rudolf je bio jedan od najslabijih sobova, ali upravo njega je Djed Mraz izabrao da vodi njegove saonice. Imao je veliki crveni sjajni nos, a drugi su ga jeleni zadirkivali i maltretirali. Čak su se i njegova obitelj - braća, sestre, mama i tata sramili njega i progonili ga. Rudolph je jako patio. No, jedne noći Djed Mraz i njegov tim upali su u gustu maglu i shvatili da će mu po takvom vremenu biti vrlo teško ispuniti svoju godišnju misiju darivanja djece. Rudolph je priskočio u pomoć: njegov crveni nos zasjao je kroz maglu poput jarkog lampiona i Božić je bio spašen. Od tada je Rudolph postao glavni i omiljeni sob Djeda Božićnjaka, a zbog osobine zbog koje su ga ismijavali, sada je ispao pravi heroj, dokazujući da se nedostatak lako može pretvoriti u prednost. |