LEKSIKONI

VEDRI DUH

Nema djeteta koje danas ne zna ko je simpatični djedica u crvenom odijelu koji donosi poklone i paketiće "ako ste bili dobri". Djed Mraz je sastavni dio proslave božićnih i novogodišnjih praznika već vjekovima, ali njegov zadatak, izgled, pa i ime mnogo su se vremenom promijenili. Lik dobrodušnog djedice koji deci donosi poklone prisutan je u pričama i legendama naroda širom svijeta. Ime i izgled ovog darodavca variraju od kulture do kulture, ali se smatra da su za pojam današnjeg Djeda Mraza Djeda Božićnjaka, Santa Clausa, Kris Kringlea... bradatog djedice kojega vidimo na promidžbenim plakatima, na ulicama gradova i u mnogim trgovinama svoje korijene vuče od kršćanskog sveca svetog Nikole.

Ali, krenimo od početka.

Sveti Nikola

Smatra se da je Nicholas rođen negdje oko 270. godine u Patari, blizu Myre u današnjoj Turskoj. Roditelji su mu umrli u mladosti, a tijekom života nastojao se boriti protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Postao je biskup Myre, malog rimskog mesta u današnjoj Turskoj. Mnogo ljudi mu se divilo zbog njegove pobožnosti i dobrote, zbog toga je Sveti Nikola postao je predmet mnogih legendi. Priča kaže da je za života bio veliki dobročinitelj koji je sve svoje bogatstvo i imanje razdijelio siromašnima, a on sam je, vođen čudesnim glasom, krenuo da u narodu da širi vjeru, pravdu i milosrđe. Već samom svojom pojavom je donosio utjehu, mir i dobru volju među ljude, a skroman kakav je bio, novac nije davao ljudima u ruke, već im je stavljao u džep da bi se iznenadili kada ga nađu.

Posebno je bio naklonjen djeci, a iz njegovog života najpoznatija je ostala priča kada je spasio tri siromašne sestre od prodaje u ropstvo ili bi ih njihovo siromaštvo navelo na prostituciju pružajući im miraz tako što im je kroz dimnjak ubacio zlato kako bi se mogle vjenčati. Priča se zlato sletjelo u čarape ostavljene pored vatre da se osuše. Ovo je jedno od objašnjenja zašto je do danas sačuvan običaj kačenja prazničnih čarapa u koje će Sveti Nikola tajno ubaciti poklone. Slava Svetog Nikole živjela je dugo nakon njegove smrti 343. godine. Bio povezan s mnogim čudima, a poštovanje prema njemu traje i dan danas neovisno od povezanosti s modernim Djeda Mrazom.

Do renesanse, Sveti Nikola bio je najpopularniji svetac u Europi. Čak i nakon protestantske reformacije , kada se štovanje svetaca počelo obeshrabrivati, Sveti Nikola zadržao je pozitivan ugled, posebno u Nizozemskoj.

Danas je poznat kao zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomendan mu je, na godišnjicu njegove smrti, 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji i danas darivaju djecu

Argumenti i otkrića nude neke važne razloge da se Nicholasovo postojanje ne zanemari u potpunosti. Pa, nakon svega rečenog, možemo li utvrditi je li Djed Mraz bio stvarna osoba? Odgovor ovisi o tome vjerujete li?

U germanskoj tradiciji tako je vjekovima postojao običaj da roditelji djeci za dan Svetog Nikole ostavljaju slatkiše govoreći im da im je to poklon od ovog svetitelja. Ovaj običaj prenio se postepeno i na Božić, u vrijeme kada se kiti jelka. U 16. stoljeću, reformacija Martina Lutera nije promijenila samo kršćansku religiju nego i lik donositelja poklona. Naime, pošto protestanti ne slave svece, bila im je potrebna nova božićna tradicija, a lik Svetog Nikole postepeno je zamijenio "Father Christmas", koji je tijkom sedamnaestog stoljeća postao dio britanskog folklora.

Nastanak Djeda Mraza

Popularnost svetog Nikole je blijedila kada je reformacija zavladala mnogim europskim državama, osim u Nizozemskoj gdje su ga zvali "Sinter Klaas". Vjeruje se da su tu tradiciju u Sjevernu Ameriku, kao i mnoge druge običaje, donijeli nizozemski naseljenici kada su se nastanili u New Amsterdamu, kojega su Britanci potom preimenovali u New York. Sant Niklaus, Saint Niklaus, Sinterklass i ostale varijacije imena Svetog Nikole vremenom su sjedinjene i stvoren je Santa Claus čije ime je američki tisak prvi put upotrijebio 1773. godine.

Najviše je za modernom imidžu Djeda Mraza pridonijela pjesma američkog pjesnika Clementa C. Moorea koji je kombinirao različite tradicije i iznjedrio lik patuljastog muškarca kojega na saonicama vuče osam malenih sobova. Lete od kuće do kuće, a djed Božićnjak se u svaku spušta kroz dimnjak i čarape, koji vise uz kamin, puni darovima. Moore je pjesmu napisao 1822. godine za svoje tri kćeri pod naslovom "Izvještaj o posjeti Svetog Nikole", poznatiju kao "Twas The Night Before Christmas", no ona je objavljena 1823. godine i stekla planetarnu popularnost.

Tako se Sveti Nikola postupno "preobražavao" u Djeda Mraza kakvog danas poznajemo iako su neki nezaobilazni rekviziti - crveno odijelo, krzneni ogrtač, kočije, sobovi i sve što već ide uz savremenog donositelja radosti i poklona, dodavani kasnije. Danas prepoznatljivi lik Djeda Božićnjaka, djelo je karikaturiste Thomasa Nasta, koji ga je nacrtao prema opisu iz pjesme za djecu iz 1823. godine. Nast je kroz seriju svojih crteža dalje produbio lik djeda Mraza. Postao je debeljuškast, vedar čovjek sa velikom, bijelom bradom, koji je držao vreću s igračkama za djecu. Nast je bio taj koji je obukao Mraza u crveno odijelo ukrašeno bijelim krznom. Dodijelio mu je radionicu na Sjevernom polu, vilenjake i suprugu, poznatu gospođu Mraz. Vjeruje se da odabir crvene boje odijela ima veze sa biskupskim plaštom Svetog Nikole koji je bio crvene boje. No ipak, današnji izgled djedice kao veselog i debeljuškastog čovjeka u crvenoj odjeći rezultat je Coca-Coline kampanje iz 1931. godine.

Pandani Djedu Mrazu

Američki Santa Claus iz 18. stoljeća nije bio jedini darodavac nadahnut svetim Nikolom koji se pojavio na Božić. Postoje slične figure i božićne tradicije širom svijeta. Vjerovalo se da su Christkind ili Kris Kringle dostavljali poklone dobro odgojenoj švicarskoj i njemačkoj djeci. Što znači "Kristovo dijete", Christkind je lik sličan anđelu, kojeg često prati Sveti Nikola u prazničnim misijama. U Skandinaviji se mislilo da veseli vilenjak po imenu Jultomten dostavlja darove u saonicama koje su vukle koze. Engleska legenda objašnjava da Otac Božić na Badnjak posjećuje svaki dom kako bi dječje čarape napunio prazničnim poslasticama. Père Noël je odgovoran za punjenje cipela francuske djece. U Rusiji se vjeruje da je starija žena po imenu Babouschka namjerno uputila mudrace u Betlehem kako ne bi mogli pronaći Isusa. Kasnije se osjećala grižom savjesti, ali nije uspjela pronaći muškarce da poprave štetu. Do danas, 5. siječnja, Babouschka posjećuje rusku djecu ostavljajući poklone kraj kreveta u nadi da je jedno od njih dijete Isus i da će joj biti oprošteno. U Italiji postoji slična priča o ženi koja se zove La Befana, ljubaznoj vještici koja se metlom provlači dimnjacima talijanskih domova kako bi igračke isporučila u čarape sretne djece.

Kako Djed Mraz djeluje

Danas se, slijedeći američku tradiciju, Djeda Mraza često prikazuje kako leti na Badnjak od kuće do kuće kako bi djeci dostavljao igračke. Leti na svojim čarobnim saonicama koje vode njegovi sobovi: Dasher, Dancer, Prancer, Vixen, Comet, Cupid, Donner, Blitzen i najpoznatiji sob od svih Rudolph. Djed Mraz ulazi u svaki dom kroz dimnjak, zbog čega su prazne božićne čarape "o dimnjak pažljivo obješeni, nadajući se da će uskoro biti i Sveti Nikola". Čarape se mogu puniti slatkišima i drugim poslasticama ili malim igračkama. Djed Mraz i njegova supruga, gospođa Mraz, nazivaju sjeverni pol kućom, a djeca pišu pisma Djedu Mrazu i prate Božić širom svijeta na Badnjak. Djeca na Božić često ostavljaju kolačiće i mlijeko za Djeda Mraza, a mrkvu za njegove sobove. Djed Mraz vodi "nestašnu listu" i "lijepu listu" kako bi utvrdio ko zaslužuje poklone na božićno jutro, a roditelji se često pozivaju na te liste kao način da osiguraju svojoj djeci najbolje ponašanje. Pa budi dobar zaboga! "

Zašto trebamo vjerovati u Djeda Mraza

Na kraju, korist ima cijela porodica. Djeca rastu emocionalno i kognitivno, a roditelji provode dio vlastitog vremena zamišljajući nemoguće. Istraživanje nam pokazuje da obilježavanje posebnih prilika i prisjećanje na njih nakon toga može pomoći u poboljšanju našeg pamćenja. Kada se upuštamo u rituale ili slavimo važne događaje, činimo da se ti dani ističu u našem sjećanju. Takve prakse mogu imati pozitivan utjecaj na našu percepciju sreće i raspoloženja, kao i na naše ukupno zadovoljstvo životom. Ljudi koji se bave ovakvim stvarima se ne osjećaju usamljenije.

Tradicija Djeda Mraza pruža djeci priliku da uključe svoju maštu, jačajući socijalne i emocionalne vještine. Čak i jednostavan čin pisanja pisma Djedu Mrazu prilika je za malu djecu da pokažu svoje nade i snove - i vježbaju svoje pisanje.

Možda se nećemo složiti oko toga jeli je Djeda Mraz stvaran ili ne ali svi se možemo složiti da bi svijet mogao pokazati malo više dobrote koju on simbolizira.