Nakon desetljeća dugog razdoblja tzv. Bachova apsolutizma (1849.-1859.) Hrvatski sabor sastao se 1861. godine na ponovno zasjedanje. Zbog mnogih prevažnih pitanja razmatranih na tom saboru te zbog pojave novih političkih stranaka, Sabor je bio od iznimnog značenja za budućnost hrvatskih zemalja. Sabor je zaprimao i zakonske prijedloge pojedinaca i skupina, a jedan od zanimljivih jest prijedlog nepoznatoga broja anonimnih dama koje su molile da se po uzoru na neka prošla vremena usvoji odredba prema kojoj na području Hrvatske i Slavonije ne bi smjelo biti neoženjenih muškaraca iznad četrdesete, te neudanih žena iznad šezdesete godine:
"Podpisane uzdajuć se u pravodljubje i poznatu galanteriju hrvatsko-slavonskih narodnih zastupnikah i velmožah, utiču se pod njihovo možno okrilje i usudjuju im se na milostivo uvaženje podnieti sljedeću razlozi podkriepljenu molbu. Kada u kojoj državi zavlada svojevoljno bezženstvo, to je siguran znak, da takova država naginje k svojoj propasti. Kada se sloboda razuzdana života počme više cieniti, nego li blagi jaram domaćega zapta, tada već odzvanja, da nereknemo odzvonilo je svakoj ćudorednosti. To su uvidila najslavnija zakonarstva osobito starih vremenah; - na današnji pokvareni sviet nećemo da se pozivamo; premda imade i danas plemenitih dušah, koje se svetom revnostju zauzimaju za najsvetije interese čovječanstva. Komu nije poznat onaj narod, kojega se domoljubju, praktičnoj mudrosti i strogosti života još i danas sviet punim pravom divi. Mislimo Spartance. Osim ostalih prekrasnih zakonah, za kojih mudrost dovoljna su nam imena Solona i Lykurga, najvažniji nam se čini onaj, po kom na bezženike - tresite se! - bijaše stavljena kazna atimije, a to će reći bezčastja, ili bolje rekavši infamije, - da budu pred svim svietom žigosani! A more li što onda bijaše infam, danas biti častno i pošteno! - Nemože! A što da o tebi reknemo, najveći mužu svih vremena, K. Julio Caesare! koji si hrabrost duha umio spojiti s nježnoštju srdca; koga su dražesti Kleopatrine isto tako zanieti mogle, kao i slika bojne slave za kojom si težio; za koga se neznade, da li si više pobjeda oružjem održao, ili više srdacah neodoljivom silom svoga gentlemanstva osvojio. Za junačka tvoja djela ovjenčao te je sviet nauvehlom lovorikom, a spol naš savio ti je myrtov vienac zahvalnosti. Visoki sabore! Tronutim srdcem sjetjamo današnji sebični i pokvareni sviet na toga velikoga muža i još jednoga poštenjaka, za kojega se slabo znade, ali mu uspomena živi i živjeti ću u srdcih naših; mislimo Pappia Poppaea, i njegov zakon "de maritandis ordinibus." Ova dva muža, kojih je ugled već gotovim zakonom, ustanoviše zajedničkim nastojanjem oko obćega dobra, da se u području rimske države nenadje mužko izpod 60, a žensko izpod 50 godinah neoženjeno, dotično neudato. A car Augusto držao je o tom mladim pustolovom rimskim senatorskoga i vitežkoga plemena takov govor, da bi se čovjek sit naplakati mogao. Dà divnih ljudih! Dà divnih zakonah! Mi netražimo mnogo; dapače iz dna srdca osudjujemo njeku pjevačicu, miss Kate Collins, koja je nedavno u Dublinu kažnjena zato, što se je pronašlo, da imade pet muževah. Nesretnica! gle ti nje! Pozivajuć se na gorenavedene primjere drugih zakonarstvah, mislimo, da neće biti premnogo, ako zamolimo vis. sabor, da primi sljedeći zakonski predlog: Čl. I. U području hrvatsko-slavonske zemlje nesmije se naći mužko neoženjeno izpod 40, a žensko neudato izpod 60 godinah." (Podpisah neima) Budući da se dame nisu bile potpisale, Sabor njihovu molbu, u skladu s odredbama o svomu radu, nije mogao niti uzeti u razmatranje. Pa stoga Sabor zaključuje: "Budući da sabor neprima bezimenih molbah, to predlog ovaj nemože biti predmetom saborskoga viećanja." No, prijedlog je potom pod naslovom "Prošnja njekojih starih djevicah na hrvatsko-slavonski sabor" objavljen u zagrebačkom listu "Naše gore list" 26. lipnja 1861.
Posuđeno sa: Bugačica, Hrvatskog instituta za povijest (Bugačica. Ur. I. Horbec i B. Ostajmer. https://sites.google.com/site/bugacica) |