LEKSIKONI

VEDRI DUH

Kako izgleda priprema jednog prosječnog studenta koji se treba uhvatiti u koštac s napornim učenjem.

Vjerojatno ste već upoznali ovakvu osobu - studenta prepunog entuzijazma, istrajnog u svojoj namjeri da uči od šest sati uvečer pa sve do ponoći. Točno svoje mjesto, on iznova pažljivo dotjeruje svaki detalj, osiguravajući tako sebi vrijeme za pronalaženje prvog izgovora; naime, sada se prisjeća kako jutros nije imao dovoljno vremena da pročita neke zanimljive članke u novinama. On također uviđa da je najbolje vrijeme da prebrine takve sitnice prije nego što počne učiti.

Zbog toga on ustaje od radnog stola, prelistava novine i dok okreće stranice, otkriva više interesantnih članaka nego što je i mogao da zamisli. I dok lista stranicu po stranicu, on uočava i pregled zabavnog programa. Iz ovog kuta gledano - eto jedne izvrsne ideje za večernji predah; može pogledati nešto interesantno između 8 i 8:30 uvečer. Pronalazi nešto zanimljivo, ali emisija počinje već u sedam sati. U tom trenutku pomisli: "Pa dobro, imao sam težak dan, nema još mnogo do početka programa, i onako bi bilo korisno da se opustim i dobro odmorim prije nego što prionem na učenje i ..." Vraća se za svoj radni stol oko petnaest minuta do devet sati zato što je POČETAK sljedeće emisije bio mnogo interesantniji nego što je pretpostavljao.

U ovoj sceni on i dalje obigrava oko svog radnog stola, tapkajući po knjizi; iznenada se prisjeća da bi bilo bolje da prvo telefonira svom prijatelju, želeći da i to skine sa vrata, prije nego što počne s ozbiljnim učenjem. Telefonski razgovor je, naravno, mnogo zanimljiviji i duži nego što je očekivao, ali se odlučan student, kakav je on, konačno vraća svom pisaćem stolu u 9:15.

U ovom trenutku svog rituala on zaista sjeda za stol, otvara knjigu s izrazom odlučnosti na svom licu i zaista počinje čitati (stranu br. 1 , naravno). Dok čita počinje osjećati prve znake gladi i žeđi. Ovo je strašno, jer razumije da će, što duže odlaže zadovoljenje svojih potreba, glad i žeđ bivati sve jači i jači, a da će samim tim, njegova koncentracija za čitanje bivati sve slabija i slabija.

Očigledno i jedino rješenje je laki obrok. Ovo, sa svim njegovim pripremama, polako prerasta u pravu gozbu.

Nakon što je otklonjena i ta posljednja zapreka, povratak radnom stolu je propraćen definitivnim saznanjem da ovoga puta ne postoji ništa što bi moglo narušiti njegovu posvećenost učenju. Opet čita nekoliko prvih rečenica na prvoj strani knjige... Odjednom postaje svjestan da je pretovario trbuh i da ga obuzima sveopća pospanost. Pri tom stanju stvari, mnogo je bolje da pogleda onaj drugi polusatni program u 10 sati, jer će se varenje tokom emisije uglavnom završiti tako da će preostalo vrijeme moći iskoristiti za učenje na najefikasniji način.

Oko ponoći vidimo ga kako slatko spava ispred televizora.

Čak i u trenutku, kada ga probudi netko tko je ušao u sobu, on misli kako stvari i nisu tako loše, jer se, konačno, dobro odmorio, dobro najeo, nagledao zanimljivih i opuštajućih emisija na TV-u, ispunio svoje društvene obaveze prema prijateljima, pročitao sve važne i zanimljive članke, tako da će sutra, točno u šest sati...