Mali Ivan nije bio loš dječak, ali previše energije iloša narav učinili su svoje. Lako je gubio živce, u nastupu bijesa izgovorao riječi kojima je znao povrijediti i prijatelje i bližnje i svi su počeli govoriti kako je on zaista zločest i grub. Godinama su se rodietlji mučili promijeniti ga, ukazivali mu da to što čini nije dobro, ali uzalud, njegova narav je uvijek nadjačala ove savjete. Stoga je otac odlučio pokušati još jednu metodu. Jednoga dana, nakon još jednog njegovog ljutitog ispada, otac ga je odveo u ostavu s alatom, dao mu kutiju punu čavala rekavši mu da svaki put kad izgubi živce, kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zabije jedan čavao u ogradu. Dječak je samo slegnuo ramenima i uzeo čavle i čekić. Prvoga je dana ukucao 37 čavala. Bilo mu je to čak i zabavno. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana, dok je naučio kontrolirati bijes, broj svakodnevno zakucanih čavala postupno je opadao. Otkrio je da je lakše uzdržati se, nego zabijati čavle u ogradu. Napokon je osvanuo dan u kojem Ivan nije u ogradu zabio niti jedan čavao. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio pa nije zabio niti jedan čavao. Otac mu je tada rekao: "Uspio si sine. No sada svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje iz ograde iščupaj po jedan čavao." Dani su prolazili, Ivan je počeo vaditi čavle i jednoga je dana obavijestio oca da je izvadio sve čavle. Otac se zadovoljno nasmiješio, uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao: - Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, poput ovih rupa u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Ivan je tada shvatio koliko su njegove riječi snažne, toliko da je i verbalna rana isto toliko bolna kao i tjelesna. Podignuo je pogled prema ocu i rekao: "Nadam se da ćeš mi moći oprostiti, oče, zbog rupa koje sam ti ostavio." - Naravno da mogu, rekao je otac, ali zapamti, opraštanje je lako za mnoge ljude. No, ožiljci napravljeni u prošlosti - nikada ne nestaju. |