HOROSKOPI

VEDRI DUH

Neki bogati seljak imao tri sina. Najstariji je bio tih i miran, i svi su ga u porodici smatrali glupim.

Jednom starac reče svojim sinovima:

- Ja sam već star i vrijeme je da odredim nasljednika. Svi ste mi podjednako dragi i nikoga ne želim da uvrijedim. Idite tražiti sreću na drugoj strani. Svakome od vas dat ću novca, i tko za tri godine napuni moju ostavu najboljom robom, taj će biti moj nasljednik.

Starac podijeli novac sinovima i isprati ih. Mlađi sinovi ismijavali su najstarijeg:

- Što ćeš ti, glupane, donijeti kući?

Na prvom raskršću oni se raziđoše i pođoše svaki na svoju stranu. Mlađi pođoše u velike gradove, a najstariji kuda ga oči vode. Išao je, išao i spazio duboku rijeku bez mosta - most je odnijela poplava. Iza rijeke zelenili su se lugovi i šume, koji ne služe ljudima, jer preko rijeke nema nikakvog prijelaza. Tada najstariji brat pomisli:

- Treba napraviti most da zemlja iza rijeke ne bi uzalud propadala, neka je ljudi koriste.

On poče graditi most, i tako je radio sve tri godine. Potrošio je sav novac i ostalo mu je jedino to da se vrati kući praznih ruku.

- Eto, - pomisli on - braća će mi se podsmijevati, ali što mogu!

I leže da spava posljednji put na obali reke. U snu mu se javi sjedobradi starac.

- Dobro si učinio ljudima, - reče mu starac - ali zaboravio si na sebe. Tvoj trud neće ostati bez nagrade. Evo ti štap s udicom. Sutra stani nasred mosta i triput je baci u rijeku. Prvi put ćeš izvući ćup; to nije običan ćup, treba samo da ga protreseš i iz njega će početi ispadati zlatan novac. Drugi put ćeš izvući čudesni vrč; čim ga nakriviš, iz njeg će poteći vino i teći će neprekidno. Treći put ćeš izvući metlu; ona ima prost izgled, ali ima čudesnu moć: napravljena je od grana drveća koje raste na mjesecu. Od svakog udarca te metle starci se podmlađuju. Samo upamti - dva do tri puta, ne više.

Ujutro se probudi najstariji brat i pomisli:

Kakav sam čudan san usnio!

Pogleda pored sebe, i stvarno - štap s udicom je tu. Tada shvati da je to bio proročki san. Stade nasred mosta i baci udicu u rijeku. Nešto se pomače u vodi, udica se zatrese - i on izvuče ćup. Protrese ga, a on se napuni i zlatan novac zazvecka na daskama mosta. Baci udicu još jednom - i izvuče vrč. Iz njeg poče teči vino divnog ukusa - nikad nije imao prilike piti tako ukusno vino.

Baci udicu i treći put, a metlica već sama po valovima pliva. Zaveza on tri dragocjenosti u maramu, zamota udicu na štap i pođe kući. Usput vidi da braća idu, a za svakim od njih troja kola robe. Mlađa braća počeše mu se smijati.

- Gle, naš glupi brat nosi samo udicu. Tako smo i mislili. Za tri godine ništa nije zaradio. Samo je uzalud potrošio očev novac.

Najstariji brat je šutio i samo se smješkao. Tako su išli do kuće. Starac radosno iziđe ususret svojim sinovima. On je već svakom spremio sobu. Svi rođaci i mještani skupiše se da vide čime će sobe napuniti starčevi sinovi:

Otvoriše vrata prve sobe, a ona do vrha puna odabrane riže.

- Dobro, sine moj, - reče otac. - Riža je za seljaka veoma važna stvar.

Otvoriše vrata druge sobe, a ona sva napunjena zamotuljcima svile.

- Mladiću! - reče otac. - Veliko si bogatstvo zaradio.

Treću sobu on nije htio ni pogledati, već se okrenu da ode.

- Šta, oče! - uzviknu najstariji sin. - U moju sobu nećeš ni zaviriti?

- A zašto da zavirim? - upita otac. - Samo da se sramotim pred gostima. Ti si došao samo s jednom štapom s udicom.

- Ne vrijeđaj me! Zar ti ja nisam isto tako sin kao i ostali.

Što je otac mogao da uradi u takvom položaju. Mada nije želio, starac ipak otvori vrata treće sobe i, odjednom, otuda kao rijeka poteče zlatan novac. Zlatnici su toliko jako blještali da su svi morali zatvoriti oči. Gosti stoje i od čuđenja nitko ne može ni riječ da izusti. Tada im reče najstariji sin:

- Uzmite koliko hoćete zlata, molim vas, ne ustežite se! Tamo će još dosta ostati. A poslije - hajdemo se proveseliti!

Gosti počeše s veseljem. Najstariji sin nali svima čudesnog vina.

- Sve je dobro, samo mi je jednog žao - tužno reče otac. - Već sam vrlo star, a kako bih rado htio da zaplešem.

- I za to ja imam lijeka - reče najstariji sin i udari metlom starca po leđima jedno dva puta.

- Što to radiš, nezahvalni sine! - začudiše se gosti. Ali kada pogledaše, starac od sijedog posta crnokos, bodar čovek - ne možeš da mu daš više od trideset godina.

On skoči i zapleše. Tada svi starci i babe počeše moliti da ih također metlicom udari. Stara baba također se podmladila, glasno se zahvalila, ali je u sebi gunđala:

- Požali unuk metlu! Mogao me je učiniti još mlađom, da izgledam kao da imam sedamnaest godina.

Svi počeše plesati, samo baba nije plesala: ostala je sama, a zatim je nekud iščezla. Najzad su se sjetili babe i počeli je tražiti. Gledaju, a od metle bješe ostalo samo izlomljeno pruće. Pored izlomljene metle na podu ležala je prazna babina haljina, samo u jednom rukavu nešto se micalo - nekakva beba, koja je plakala.

Što su mogli uraditi; unuci su morali ostati čuvati vlastitu babu. Tako je metla propala. Eto zašto se danas starci više ne mogu podmladiti.