(ili kako sam spremao ispit 12 dana)Od davnina, studenti i studentice su tražili načina kako najlakše i najbolje spremiti ispit uz što manje truda, a da dobiju tu čuvenu i famoznu: Pogledaj - me - Bože - samo - danas - neću - više - nikada - učiti - dva - dana - pred - ispit - kad - ću - ja - jednom - da - položim - na-sreću - i - dobijem - dvojku, a da zapravo pruže nikakav ili zanemarljivo mali trud. Predstavljamo kratki tečaj od 12 dana koji je dokazano mjerodavan i uspješan… E, kao što rekoh sastoji se od 12 dana, ali pošto se radi o meni odmah ćemo otpisati prvih pet dana, jer tko danas još uči tako marljivo i redovno, a i u ostalom, pa ne želite valjda da ono što ste naučili prvog dana zaboravite pred ispit? Mama mi ulazi u sobu svakih pola sata i pita me uporno: "Kad počinješ učiti, srce mamino?", ali joj objašnjavam moju teoriju da ću zaboraviti ako učim tako daleko pred ispit i da nisam glup, i ponavljam ključnu recenicu mog akademskog školovanja: "Ma vjeruj mi, lako ću ja to, sve mogu kad hoću". Nakon što sam izgovorio tu beskrupuloznu laž, nastavljam gledati TV/surfam internetom/slušam glazbu i zgubidanim kao i obično. Ne sumnjam u moju metodu nijednog trenutka. Na isteku petog dana,tj. kad me od ispita dijeli samo nedjelju dana, uzimam knjigu, brišem prašinu s dotične i otvaram je. Odmah se složim da 70 strana dnevno uopće nije puno za takav intelekt kao što je moj. Pa pobogu, dan ima 1440 minuta, tih 140 minuta (do tih 140 minuta sam došao prostom formulom da je 2 minute po stranici dovoljno da se pročita i upamti) uopće ne djeluje puno da se odvoji zarad mog akademskog obrazovanja i produhovljenja. Ujutro ustajem i pokušavam se posvetiti knjizi. Iako sam ustao prije samo sat i po vremena, san me opet hvata i nakon 15 pročitanih strana za tih 90 minuta lagano se prepuštam snu, zadovoljan postignutim, jer zapravo, početak je najteži, sve će to mnogo lakše ići kasnije... Kad se sunce opet pomoli na nebu, i kad skontam da mi je ostalo još 6 dana do ispita, ne paničarim. Spavat ću. San je najbolji lijek protiv gladi/problema s djevojkom/problema s učenjem itd. Uvečer uspijevam pročitati još 30 strana da bih dokazao sebi kako sam odgovoran i kako je napredak vidljiv, iako zapravo da me neko pita što sam pročitao ne bih se sjetio. Peti dan pred ispit, uspijevam skontati da svi uče osim mene. I da svi zapravo nešto i znaju, osim mene. Cijeli dan zovem kolege i pitam ih za njihov napredak. Dodatnu vjeru u moj uspjeh će mi uliti da je lokalni đilkoš položio taj ispit u prošlom roku učeći samo 9 dana. E, pa, ako on može za 9, sigurno ja mogu za 5. Provjeravam kad je satnica mog ispita i shvaćam da je direktno srazmjerna formula Dan/Stranice knjige povećala broj strana koji dnevno treba biti pročitan na 100. Uspijevam krajnjim naporom pročitati 50 stranica, a da ne zaspem. Uvjeren sam da sam neke stranice pročitao dva put, ali nisam siguran. Sigurno je to razlog zašto sam tako dugo čitao tih 50 stranica. Četiri dana do ispita. Saznajem da postoje skripte za moj predmet. TO JE ONO ŠTO MI JE TREBALO. Pa, skripte su ključna karika u mom lancu akademskog obrazovanja. Iako nemam što pametnije da radim žestoko odbijam nagovore kolege da ih preuzmem danas. Četvrtak je i kup UEFA je, a zna se da se u kupu UEFA namješta i da je to odlična prilika da se zaradi koja kinta. Uplaćujem gomilu dojava koje mi je dojavio izvor iz nogometnih krugova i sve iz dvojke u keca. Nerviram se jer je jedna utakmica od tih dvadeset došla iz dvojke u iks, zamalo, sigurno nisu stigli da daju drugi gol. Sutradan preuzimam skripte. 40 strana. Opa, pa ovo je čak i podvučeno. Sad sam siguran da moj uspjeh ne može izostati. Budući da 40 stranica nije ništa za mene, odlučujem iskulirati i taj dan, i da prostim dijeljenjem 40/3 dođem do broja 13.33, tj. broja stranica koje moram naučiti po danu. TRI dana do ispita. Konačno vikend. Dan mi protiče u dogovoru gdje uvečer. Uvečer se napijam kao vepar. Dolazim iz grada i odmah sjedam za skripte, mora se naučiti tih 13.33 stranica. Bacam peglu preko dotične. Skontam da ću prvi dio preskočiti, ionako je uvijek ono bitno u sredini. Budim se u kasno podne, sada već 48 sati pred ispit i objašnjavam mami da mi je loše jer sam cijelu noć učio, a budnost održavao kavom koju nikad ne pijem. Mama mi objašnjava da mi je sigurno zato loše, jer pobogu, pa kad sam ja pio kavu. Šesnaest sati prespavam i budim se točno 24 sata pred ispit. Saznajem da su neke TV stanice konačno kupile prava prijenosa španjolske i italijanske lige i da neću morati više vapiti za satelitskom antenom. Dan mi prolazi u gledanju nogometa i nerviranja pred teletekstom. Kolegica mi daje do znanja da savršeno sve zna jer joj je u učenju pomogao student na trećoj godini s prosjekom 4,00. Nadam se da će pasti. Konačno uspijevam pročitati cijelu skriptu iz cuga i shvaćam da za 2 sata moram krenuti na ispit. U autobusu prelijećem skriptu i molim se za pozitivan ishod. Tražim sreću samo da me pogleda sada, i nikad više. U sali otkrivam da sam zaboravio indeks. Ponosno izlazim prvi, povlačim karticu na kojoj se nadam da će stajati pitanje koje očekujem... |