Zida se višegradska ćuprija. Dolazi delegacija Bosanaca kod vladike Njegoša da im proda kamenja, jer njegova zemlja je, je li, bogata tim Božjim darom. Kaže Njegoš: "Ljudi, eto vam džabe, imamo mi toga napretek!" Kroz neko vrijeme opet dolaze Bosanci, nestalo im kamenja. "Ma samo vi nos'te ljudi, koliko vam treba", milostiv je veliki vladika. Helem, načuli Crnogorci da Njegoš prodaje kamenje i organiziraju protestni miting pred dvorom na Cetinju. Izlazi Njegos i obraća se raji: "No, ljudi, sta vam je?" "Kako šta nam je, vladiko", kaže narod, "čuli smo da ti prodaješ kamenje Bosancima". "Jesam, ljudi, ama šta je to problem, ima Crna Gora toga koliko hoćete", veli vladika. "Dobro, vladiko, ali ako dođe do zemlje, ti ćeš je kopat'..." Negdje u pretprošlom vijeku, pogodi Crnu Goru neka velika glad. Zima razbija, nema što da se jede. Pojeli već posljednje zalihe, kučiće, mačiće, oglodali sve kore sa drveća. I kad više ništa nije ostalo, pokupe se i krenu kod Vladike: - "Velju Vladika, oćemol' mi pomrijet ka ljudi ili ka pi-ke?" - "A, vala ćemo ko ljudi. Ajmo svi na Lovćen." Popnu se oni na Lovćen, pa im kaže Vladika: - "Ajde, ja ću brojati do tri, pa kad kažem tri, svi skačite!" - "Jedan... ...Dva... ..." - "Ej Vladika, eno idu Srbi. Nose kukuruz!" - "A jel okrunjen?" - "Nije." - "TRI..." Skupili se Crnogorci na Cetinju da prave radnu sedmicu. Vladika počne redati dane: - Ponedeonik: odmaramo se od vikenda... A Crnogorci: Ne radi se... - Utornik: Sprijemamo se za posa' - Ne radi se... - Srijeda: ...RADNA... (tajac) - Četvrtak: Odmaramo se od posla... - Ne radi se... - Petak: Sprijemamo se za vikend... - Ne radi se... -Subota i nedjelja su vikend... - Ne radi se... Onda vladika pita: -Ima li ko pitanje... Javi se jedan sav u svili i kadifi: -VLADIKO, A JEL' svaka srijeda radna.... Na Berlinskom kongresu o preuređenju balkanskog prostora 1878. našlo se tu mnogo važnih ljudi. Sve neki prinčevi, kneževi, lordovi, grofovi, baruni, paše.. Našla se tu i dva Crnogorca. Gledaju oko sebe pa će jedan: Što ćemo mi tu jado, a drugi će: Ne brini čoče, ja tebi vojvodo, ti meni serdare... a mi znamo koja smo mi govna. Vraća se Crnogorac s nekog evropskog sastanka na Lovćen da ispriča ostalima kako je bilo i što ima novo u Evropi: - Eto, vala, u Evropi ništa novo, nego smo pili nešto što se zove kava. Ostali ga upitaju: - A jesi li znao da piješ to? Da nas nijesi obrukao? - Ne, vala, svi su popili jedva po jednu, a ja dvije, i to ukap! Crnogorac priča djeci o junačkim djelima pa kaže: "... letimo mi tako niz Lovćen, kano sinji sokolovi, a Turci za nama ka pošljednje pizde ..." Drugi svjetski rat uveliko traje. U Crnoj Gori Švabe pohapsile 50- tak Crnogoraca i vode ih u koloni. Počinju razgovor dvojica: ''Đe nas brate ovo vode?'' upita jedan drugog... a ovaj odgovara ''Ne znam brate, sigurno na streljanje''... a ovaj će njemu na to : ''Uh dobro je, ja pomislio da nas vode na prinudni rad''!!!: Dva Crnogorca žale za mladošću: - Sjećaš li se čo'če kako smo onda mogli preko kurca sablje lomit'? - Jes'vala. - A sad došla starost, ne može se više. - Ne može. - Onemoćale ruke..... Raspravlja crnogorska skupština na Cetinju o ujedinjenju. Jedan Crnogorac predloži da se ujedine sa Srbijom. Predsjedavajući odgovori da to ne bi bilo dobro zbog dvije dinastije i zato što bi bili ugnjetavani. Drugi predloži da se ujedine s Hrvatskom. Predsjedavajuci odgovori da ni to nije dobro, jer su geografski nepovezani. Treći poslanik predloži da se Crna Gora ujedini sa Bosnom i Hercegovinom. Drugi poslanik javi se za riječ i objasni da ni taj prijedlog ne valja, jer su siromašni i Crnogorci i Bosanci. Onda neki čiča predloži da objave rat SAD. Predsjedavajući ga upita zašto baš to, a čiča odgovori: 1. Njemačka je objavila rat SAD, izgubila rat, ali je postala najbogatija evropska država. Japan je objavio rat SAD, izgubio rat i postao najbogatija zemlja u Aziji. Na to će predsjedavajući: - A ko garantuje da ćemo mi izgubiti rat? Kada su Japanci zaratili sa Rusijom, zbog bratskih veza s Rusima, Crnogorci objave rat Japanu. Dočuju to Japanci, sazovu sastanak generalštaba i počnu dijalog. Između ostalog, zapita se neki general: - Ko su sad ti Crnogorci? Drugi mu odgovori: - Ma, to ti je neka šačica ljudi u jednoj maloj državi - njih 500.000, pa ćemo poslati jednu diviziju i smiriti ih. U isto vrijeme zasjedali i Crnogorci, pa se postavilo isto pitanje - Ko su sad ti Japanci i koliko ih ima? Na to odgovara neki serdar: - To su ti neki sa kosim očima i žutom kožom i ima ih oko 30 miliona. Tek će jedan Crnogorac: - Au, jado moj, ko će to sve pokopati! Sreli se dva Kineza i pričaju: -Jesi li čuo da su nam Crnogorci objavili rat? -A koliko ih ima? -Pa, negde oko milijun. -A u kom su hotelu odsjeli? Sreli se Crnogorac i Kinez. Kinez: "Jung - Ce - Hao, crni pojas, deseti dan!" Crnogorac: "Vu - ka - šin, vuneni pojas, svaki dan!" Razjareni Crnogorac na Divljem zapadu ulazi u salun i okupljenim kaubojima kaže: - Ako mi smjesta ne vratite konja kojega ste mi ukrali, uradiću isto što je moj đed uradio kad su tako njemu ukrali konja! Zbunjeni kauboji se pogledaju, malo razmisle i odluče da mu vrate konja. Crnogorac uzjaše i krene prema izlazu iz grada, kad ga zaustavi gradonačelnik: - Stani! Molim te, kaži nam šta je to tvoj đed uradio kad su njemu ukrali konja? - Vratio se kući pješke. Čudi se mladi Crnogorac: - Nikako ne mogu da shvatim kako su naši djedovi mogli da žive bez svjetla, televizora, kola i deterdženta? Odgovora mu stariji: - Pa i nijesu mogli. Vidiš li, avetinjo, da su svi pomrli?
IZGLED
Gleda se Crnogorac u ogledalu i kaže: - Da mi je brada kraća za dva centimetra, bio bih pravi Njegoš! Pa zagleda svoju frizuru: - Da mi je kosa za dva centimetra kraća, bio bih pravi car Lazar! A žena mu kaže: - Da ti je k...c za dva centimetra kraći, bio bi prava carica Milica! Gleda se Crnogorac u ogledalu, priča sam sebi, a žena ga sluša: - Viđu junačine, viđu ljepote, viđu kâ od stene odvaljen, viđu bure baruta... A žena će: - Džaba ti je to sve, čoče, kad ti je fitilj kratak. Došao Crnogorac da se brije a brico, da se našali, upita: - Odakle si? - Ja, čoče, sa Cetinja. - E, čuo sam da se junačine tamo briju bez sapuna.Jel` to tačno? - Pa, jes, jes...- mrmlja Crnogorac. Uslijed brijanja Crnogorac ga prekinu u poslu: - Stoj čoče, turi malo sapuna. Nijesam ja baš iz Cetinja, no iz okoline! Pao Crnogorac na stepeništu i odveli ga u dežurnu bolnicu. Doktor ga pregleda i kaže. - "Ova noga mora u gips!" - "Đe u gips doktore, stavljaj u mramor!!" Komparacija pridjeva "lijep" na crnogorskom: - Lijep - Ljepši - A viđu mene!
JUNAČINE I ORDENJE
Gledala dva Crnogorca trku na 800 metara. Svi trče, samo je jedan zaostao. Kaže prvi Crnogorac: A viđu kukavice đe je jadan zaostao. Drugi odgovori: Muči, ada to ti je naš Crnogorac. Na to će opet prvi Crnogorac: A viđu sokola đe poćera onoliku gomilu! Organizirano prvenstvo Jugoslavije u atletici... Sad, pošto ova nova Juga ima samo dvije republike, na startu za trku su bila dva natjecatelja: Srbin i Đetić...Srbin je uvjerljivo trijumfirao, no podgorička "Pobjeda" objavljuje:"Nas takmičar se hrabro držao. Stiga je među prvima. Što se tiče srpskog predstavnika, on je na cilj stiga pretposlednji... " Letjeli avionom Lala, Srbin i Crnogorac. Avion se iznad Egipta pokvari i padne pored Nila, putnici izađu iz aviona dohvate ih tri krokodila i pojedu. Poslije tri dana leže krokodili na obali rijeke i pričaju: K1: - Gdje pojedoh onog Lalu, tako je debeo i mastan već mi je tri dana muka. K2: - Ma ti si još i dobro proš'o onaj Srbin je tako žilav nikako da ga svarim. K3(bolno): - Ama, šta tek ja da kažem već tri dana serem ordenje. Udaje se Iva za Crnogorca. Na svečanom ručku se diže stari Crnogorac i kaže: "Ovaj moj je iz slavne familije. Njegov pradjed je posjekao 30 turskih glava, a otac je nosilac spomenica. Vaša Iva može biti presretna što se udaje za ovakvu junačinu, čije su svijetle porodične tradicije dika i ponos svakog Crnogorca!" Na to ustaje Ivin otac i kaže: "Ta, ja ne znam što bih mog'o reći za našu Ivu, ali tkogod ju je je*ao, bio je zdravo zadovoljan." Živio na Cetinju neki Mitar i bio veliki usamljenik, pa se slabo družio s ostalim svijetom, te ga niko ne poznavaše dobro. Mitar je bio doseljenik ali nitko ne znade odakle je došao i ima li kakve rodbine. Sve što su ljudi znali o njemu, bješe to da živi sam i da je pošten covjek koji se velikim radom uzdigao do poštovanja okoline. Umre Mitar i domaći sa Cetinja preuzmu brigu oko sahrane jer nisu znali nikoga od rodbine ni da li je Mitar uopće i imao ikakvu rodbinu. Svako od okupljenih dobije neko zaduženje a Peru odrede u zadatak da održi posmrtni govor. Pero, kud će, šta će, pristane jedva. Dođe i dan sahrane i trenutak da Pero održi govor. Popne se na neku stolicu i počne da razmišlja šta da kaže. Na kraju sjeti se i poče: "Tužni skupe ... skupismo se ovdje da ispratimo našeg Mitra u vječni počinak. Nikoga od rodbine i familije, crni Mitre, no evo te mi sa'ranjujemo. Rodio si se sam ka' 'tić ..." Peru se dopade ovo "ka' 'tić", pa poče: "Živio si sam ka' 'tić, bio si tih ka' 'tić ..." Skoro svako nabrajanje Mitrovih osobina Pero proprati sa onim "ka' 'tić". Uto jedan došljak, koji se zatekao na sahrani priupita svog rođaka Mojaša: "Je li, bogati, Mojaše, od čega umrije ovaj Mitar?" Mojaš: "Mora da ga je neko pračkom potrefio!" Otišo Vukota u Englesku, paket aranžman sedam dana, i vratio se na Cetinje sav u zlatu, pun love k'o pljeve. Brzo pukne glas da je iz Engleske donio 250.000 funti. Sretne ga Milo: M: Jel', bog ti, Vukota, a đe tolike pare namiče, jadan? V: A igra sam ti englskoga pokera s jednoga lorda. M: Ajd' ne laži, đe lord s tobom karte da igra?! V: Pa, ovako ti je to bilo: šetamo ti mi uz neku rijeku Temzu, kad vidim, dijete se davi. Pritrčim, pružim mu neku motku, izvadim ništaka, kad eto ti ide jedan gospodin, sa cilindar i u frak. "Fala ti", kaže, " dužnik sam tvoj do vijeka. Kazuj, s'čim oćeš da te nagradim?", veli. Ma neću, čoče, ništa, kažem ja. I tu me on pozove uveče na prijem kod njega, oće, kaže, bar nekako da mi se oduži. M: Jel' baš u kuću? V: Kaku kuću, jado, u zamak! Lord ti je to, jadan. Dođem ti ja tako, i sam se uparadio, popričamo, popijemo po neku rakiju, dok će lord i oni njegovi "Vukota, a umijete li vi igrati poker u toj Crnoj Gori?" Tu me nešto strecne - pita k'a da smo mi Crnogorci divljaci - "no kako, velim, no igramo. Svako ti dijete kod nas pokera igra". Podijeli lord, a mene u ruke dopanu tri popa. Stavim ti ja pedeset funti, plati lord i kaže "Šta si, Vukota?". Tri oca, kažem. E, ne valjaš, veli on, ja imam tri keca - i počinje da kupi pare. Đe ćeš, bre, te pare, jadan?! Daj prvo karte da ti vidim! - uvatim ga ja za ruku, kad me on začuđeno pogleda: Mister Vukota, kaže, pa ovo je džentlmenski poker! Mi gospoda jedni drugima karte ne pokazujemo, no igramo na povjerenje, veli. "A, na povjerenje! Pa što mi odma ne reče!" E, moj Milo, kad je mene počela srat karta... Vratio se Crnogorac iz Njemačke pa priča raji kako se tamo provodio : - "Vraćam se ja tako kasno po noći iz kafane kad vidim trojica biju jednog jadnička, mlate ga, razbiše ga. Ja se mislim dal' da uskočim...dal da ih ostavim, ma reko neću da se miješam nisu moja posla." - "Sutra uveče ja se opet vraćam iz kafane kad ono sad petorica biju onog istog! Reko ma da uđem ja...al neću šta ima da se miješam, nisam odande pa neka..." - "Sljedeće večeri prolazim ja opet tuda kad vidim ja sad došla sedmorica i opet biju onog nesretnika.. ma reko ja ću da uletim pa kud puklo da puklo!" - "I šta je bilo?!?!?!" - "Ubismo boga u njemu !!" Tukli se Crnogorac i Srbin. Pitali poslije Crnogorca kako je prošao. - Ada, kako bi proša'? Razdvojila nas policija. Njega odveli ka' pseto, vezanog, a mene ka' knjaza - na nosilima odnesoše! Pričaju dva Crnogorca u mirovini: - Đetiću, jesi li ti, možda, radioaktivan? - Junačino, ja ti radio nikad nijesam, no aktivan sam od četeres 'prve! Crnogorac, Srbin i Hrvat prelaze granicu ilegalno i trebaju proći kroz visoku travu pored granične patrole. Uskoči Hrvat u travu i ona zašušti. Graničari to čuju i viknu: STOJ! Hrvat se nabrzinu snađe pa kaže: mjau, mjau Graničar kaže drugovima: Ah, to je samo mačka Uskače Srbin i opet se čuje šuštanje trave. Graničari opet: STOJ! A Srbin će: vuf vuf vuf Graničari se smire: Ah, pa to samo pas ganja mačku Došo red i na Crnogorca pa uskoči i on u tu travu i opet naravno šuštanje se jasno čuje. Graničari opet viknu: STOJ! A Crnogorac će: Ođe leopard! Doš'o Crnogorac u Zagreb na Trg Bana Jelačića i ugled'o kip. Pita on: "Ko je ono?" Kažu mu: "Ban Jelačić" Crnogorac: "Dobro, a koji ga ono junak jaše?" Glista u Crnoj Gori, vrapcu u Crnoj Gori : - Kako si veliki sokole ? - Ja dobro, a kako si ti zmijo ljuta ?
U PROMETU
Dođe Crnogorac u Beograd, uđe u tramvaj i vidi putnike kako stoje i drže se. Spusti on kofer, uhvati se za šipku i kaže: - Pušćaj, narode, sada ja držim - ne boj se! Na magistrali kod Budve sudare se Crnogorac na biciklu i autobus pun putnika. Razbije autobus Crnogorca, baci ga u jarak, a poslije pet minuta ustaje Crnogorac sav izubijan, iscijepan i krvav, uđe u autobus i upita: - Ima li ođe povrijeđenih? Putovao Crnogorac vlakom pa se hvalio svojom snagom. - Nijema ovakijeh među današnjom mlađarijom! U vagonu bili neki studenti. Usta jedan priđe plombiranoj kočnici i kao "zape" iz sve snage da je pokrene ali "ne može." -Bježi slabotinjo! - reče Crnogorac i povuče kočnicu. Vlak stade, a u kupe dotrča kondukter: - Ko je to uradio? - reče strogo. - Ja - isprsi se Crnogorac - i to lijevom! Crnogorac pri vožnji unazad naleti na tezgu na pijaci. policajac se odmah stvori na licu mjesta. - Ime, pita vozača. - Mrkoje Vesović. - Nu, ko i ja! A odaklen si? - Iz Mateševa. - Viđu, viđu, taman ka ja! Stani malo odma ćemo pričat o djedovini samo da popričam s ovom budalom što ti se nabila tezgom u prtljažnik. Sjede u kupeu vlaka tri džentlmena, Crnogorac i dama. U neka doba dama prne ko konj. Kaže prvi džentlmen: "Izvinite, neće se više desiti!" Domalo, opet dama odapne. Kaže drugi džentlmen: "Oprostite, omaklo mi se, neće više." Kroz neko vrijeme, dama opet oplete. Kaže sad treći džentlmen: "Pardon, gospodo, ovo se neće više ponoviti." U neka doba ustaje Crnogorac i kaže: "Gospodo, ja odoh sad na WC... ...ako ova gospođa prne, recite da sam ja!!!" Sišao Crnogorac s planine i sjeo u vlak. Išao od kupea do kupea, ulazi u jedan kad u njemu tri crnca. Gleda Crnogorac u njih, gledaju crnci u njega ... Poslije par minuta konstatira : - E, ovdje je bilo požara.
