Američki poslovni čovjek je stajao na molu malog meksičkog obalnog naselja kad je brodica lokalnog ribara pristala. U brodici bješe nekoliko velikih tuna. Amerikanac pohvali Meksikanca za ulov i upita ga koliko mu je vremena trebalo da ih ulovi. Meksikanac reče: "Ne previše." Amerikanac ga upita zašto onda nije ostao na moru i uhvatio još ribe. Ribar mu odgovori da on ima dosta za sebe i svoju obitelj. Amerikanac ga potom upita: "Što radiš sa ostatkom svog vremena?" Ribar mu odvrati: "Dugo spavam, pecam malo, igram se s djecom i odmaram se poslije ručka sa svojom ženom Marijom. Navečer se prošetam po selu, popijem malo vina i sviram gitaru sa svojim prijateljima. Živim punim životom gospodine." "Ja sam diplomirao na Harvardu," podrugljivo će Amerikanac. "Mogao bih ti pomoći. Trebao bi naime provesti više vremena loveći ribu. Sa zaradom mogao bi si kupiti veći brod. Od profita kojeg napraviš s većim brodom eventualno ćeš moći kupiti nekoliko brodova i na kraju mogao bi posjedovati flotu ribarskih brodova. Umjesto da prodaješ ribu posredniku mogao bi prodati ribu izravno prerađivaču, a potom čak i otvoriti svoju osobnu tvornicu konzervi. Kontrolirao bi proizvod, preradu i distribuciju. Morao bi napustiti svoje malo ribarsko naselje i preseliti se u Mexico City, pa u Los Angeles, i naposljetku u New York City, odakle bi upravljao svojim poduzetništvom." Ribar ga upita: "Ali gospodine, koliko će mi vremena trebati da uspijem u tome?" "Petnaest ili dvadeset godina." "I što poslije, seńor?" Amerikanac se nasmiješi i reče: "To je najbolji dio. Kada dođe pravo vrijeme prodat ćeš dionice svojeg poduzeća i obogatiti se. Postat ćeš milijunaš." "Što ću s milijunima, seńor?" Amerikanac mu odgovori: "Tada možeš u mirovinu i preseliti se u malo ribarsko naselje gdje možeš spavati do mile volje, pecati malo, igrati se s unučadi, odmarati se sa svojom ženom Marijom i prošetati se na večer do centra gdje možeš pijuckati vino i svirati gitaru sa svojim prijateljima." |