PRIČE

VEDRI DUH

Jedan ateist je šetao šumom: Kako je veličanstveno drveće! Kako su moćne ove rijeke! Kako su divne životinje! reče u sebi.

Dok je šetao pored rijeke, začulo se šuštanje u žbunju iza njega. Okrenuo se i ugledao ogromnog grizlija od dva metra kako juri prema njemu.

Potrčao je stazom koliko ga noge nose. Opet pogleda preko ramena i vidje da ga medvjed sustiže. Pogleda opet preko ramena a medvjed je bio sve bliže i bliže. Saplete se i pade na zemlju. Pokuša da ustane ali vidje da je medvjed iznad njega i pruža se da ga dohvati lijevom šapom a desnom  podignutom da ga udari.

U tom trenutku ateist uskliknu : O Bože !

- Vrijeme se zaustavi.

- Medvjed se ukoči!

- Tišina zavlada šumom..

Čovjek bi osvijetljen nekom blistavom svjetlošću a sa neba se začu glas:

- Ti poričeš moje postojanje sve ove godine, učiš druge da ja ne postojim; čak i stvaranje svijeta pripisuješ nekom kozmičkom slučaju. Da li od mene očekuješ da ti sada pomognem u ovoj nevolji? Je li od sada treba da te računam kao vjernika?

Ateist pogleda direktno u svjetlost i reče:

- Bilo bi licemjerno s moje strane da sad iznenada zahtijevam od tebe da me tretiraš kao kršćana, ali možda bi mogao da medvjeda učiniš kršćaninom?

Svjetlo nestade. Zvuci u šumi ponovo oživješe. A medvjed spusti svoju desnu šapu, prinese je lijevoj, pogne glavu kao u molitvi i reče:

"Bože blagoslovi ovu hranu koju mi pružaš danas kroz našeg gospoda Isusa Krista , Amen!"