PRIČE

VEDRI DUH

Podne. Užeglo sunce, nemoš' disat. Ostavili susjedi Pero i Marko traktore na njivi i sjeli u debelu hladovinu da odmore dušu i tijelo od naporna rada i žege. Sjede oni tako pijuckaju u travi ohlađenu rakijicu i svako za sebe gleda u daljinu i razmišlja o životu, o njivi, o komšiluku, o kvaliteti rakije koju piju...

Dok su oni tako sjedili i razmišljali o bitnim stvarima uz čašice koje su stizale jedna za drugom, gotovo nečujno na obližnji proplanak u njihovoj blizini spusti se neka srebrena letjelica u obliku tanjura. Iz letjelice izlazi izvanzemaljac i poskakujući prilazi umornim ratarima.

- Zdravo Zemljani. Ja sam Orion.

- Bog te poživio Orione. Deder Pero, sipaj mu jednu.

Ispiše oni, a muškarci nastaviše zamišljeno gledati nekud u stranu.

Opet će izvanzemaljac:

- Ljudi, ja sam Orion.

- Dobro, dobro ... Pero, sipaj još jednu Orionu, odvrati Marko.

Ispiše oni i drugu rundu, kad muškarci ponovo gledaju u daljinu, sve nekud u stranu...

Izvanzemaljac izgubi strpljenje pa povišenim glasom uzviknu:

- Halo Zemljani!!! Pa ja sam izvanzemaljac!!!

Marko ga ovlaš pogleda i potiho reče susjedu:

- Pero, nemoj više sipati Orionu, vidiš da je pijan i priča gluposti.