Sjedila sam u čekaonici kod zubara i primjetila diplomu zubara, čije ime i prezime mi je bilo jako poznato. Da, bio je to moj školski prijatelj iz razreda. Kad je nekad davno došao u naš razred - odmah sam bila zaljubljena u njega. Mnoge lijepe uspomene izmjenjivale su se u mojim mislima vezane za moju simpatiju. Međutim, kad je ušao u ordinaciju, to nije bio on, već neki sijedi djedica, namrgođenog i izboranog lica, s debelim starinskim naočalima. Ipak, kad sam sjela na stolicu, nisam mogla izdržati i upitala sam ga: "Jeste Vi išli u I. gimnaziju?" Rekao je: "Da, maturirao sam 1980. godine. Otkud znate?" "Pa bili ste u mom razredu!", odgovorila sam ushićeno. I ONDA JE TAJ ODVRATNI, SIJEDI, ĆORAVI, IZBORANI STARKELJA REKAO: "A što ste predavali?" |