PRIČE

VEDRI DUH

BiH

Ja sam Ragib Nagib, jedni me zovu Ragib Najeb, a drugi Ragib Zajeb. Dolazim iz zemlje Bosne koja se nalazi lijevo od rahatluka, a desno od selameta.

U mojoj zemlji još traje privatizacija: ja sam za ovih deset godina privatiziro troje djece, jednu ženu, Golfa dvojku starog 15 godina i još sam uspio privatizirati jedno 20 hiljada maraka duga od kredita.

Trenutno sam stopostotni vlasnik duga od 2.000 hiljade maraka mom adži.

Od pokretne imovine imam sljedeće: nekoliko žiranata koji su toliko pokretnih da ih ne mogu ufatiti ni za glavu ni za rep. Golfa ne računam jer mu je crko akumulator pa ga ne mogu pokrenut.

Od nepokretne imovine imam: šlagiranu majku, godište 1920, boja metalik žuta.

Još pišem kao što je zapovjedio Vuk Karadžić, a živim kako je uneredio njegov prezimenjak Radovan Karadžić.

Meni je želja da napravim kuću ali do sada sam napravio samo ukućane tj. troje djece da ima ko u njoj živit.

Kažu da je u Bosni danas pomirenje. Ma kakvo pomirenje, đavo te odnio, ja nikada neću neprijatelju oprostit što me nije protjero iz Bosne. Mi koji smo ostali u Bosni neproćerani u Ameriku i druge treće zemlje, to im nikada nećemo oprostiti. Zato sam ja odlučio da osnujem Udruženje neproćeranih bošnjaka sa zahtjevom: proćerajte nas u Ameriku i Skandinaviju.

Jer, situacija je u Bosni takva da smo ostali bez teksta čak i za himnu. Tako da nam himnu može pjevati i udruženje nijemih i gluhonijemih.

 
Share on Google+