|
Što se crni u gori zelenoj ?
Al je palež,al gavrani crni?
Da je palež, već bi trava nikla,
Gavrani bi davno odletjeli.
Nit je palež,nit gavrani crni,
Nego šator opakoga Age.
On boluje od nekih ranica.
Dolaze mu mama i sekica,
A ženica zbog bebe ne mogla.
Kada su mu ranice zarasle,
Ljutit piše vjernoj ženi svojoj:
Ne čekaj me u vili s bazenom,
Ni u vili mojoj ni maminoj.
Kad ženica pročita poruku,
Zapita se što sada da radi,
A u to se začuo mercedes.
Počne bježat Hasanaginica
Brzo trči da ne sretne muža.
Za njom trče ljepotice kćeri:
Vrati nam, se nisi našminkana.
Nije ovo merdžo Hasanage,
Već ujaka Pintorović bega.
I vrati se Hasanaginica
Te zagrli milog brata svoga.
Dragi brate , gledaj na što ličim.
Od suza se sva maskara razli,
Kod frizera nisam mogla ići.
Djeca moja smiju mi se sada,
Samo beba tamo mirno spava.
Beg je grli i tješi je glasno:
Kupit će ti bratac bolju šminku,
zaboravi škrtog muža svoga
Aginica voli djecu svoju, voli djecu,
Al voli i šminku.Mora poći s bratom
Mami svojoj,a teško joj djecu ostaviti.
Jedva ju je brat beg odvojio.
Lice joj je opet bilo crno - ali ona nije
Stala plakat.
Jedva živu Hasanaginicu ,
Pintorović ugura u merdža.
Kod brata je kratko vrijeme stala.
Iz Milana brat joj robu donije
Pa joj nigdje ravne bilo nije.
Lijepu kadu prose sa svih strana,
A najviše stari Imoćanin.
Kadija je i on bio,sad se
Lijepe žene dokopati htio.
Nemoj mene udat ni za koga,
Zalud moli Hasanaginica.
Neće dati da ja uzmem djecu,
Htjet će stari mir u kući cijeloj.
Bratac sluša, onda sestri reče :
Šuti , sestro, udati se moraš.
Na kocki sam dosta izgubio
Pa na Gucci ne možeš računat.
Bolje ti je udaji se odmah,
Dok sramota moja se ne dozna.
Poslije te nitko htio ne bi.
Nosila bi borosane i plakala
Cijele dane.
Kad to čula Aginica odmah reče
Bratu da pristaje.
Aginica moli brata svoga
Da mail šalje starome kadiji.
Šalje bratac brzo ove riječi:
Aginica pristanak će dati
Ako ćeš joj Milano obećati
Makar dvaput u godini dana
I dugove isplatiti moje .
Kad kadiji stiže mail, sreći kraja
Bilo nije.Skupi svate i po mladu ode.
Imoćani baš se pokazaše.
Svaki svat je imo svoga merdžu.
Zdravo oni došli do djevojke,
U Imotski zdravo su krenuli.
Morali su pokraj Age proći.
Ispred kuće stajaše dječica.
Svatovi se zaustave i iziđe Aginica.
Djeca majku plačući moljaše
Da ih malo provoza u merdži.
Suza više bilo nije jer ih mama
Razumije. Dala im je robe iz Milana,
Obećala da će ih uzeti čim
Kadiju starog obrlati.
A to gleda junak Hasanaga,
U prsima nešto ga zabolje.
Još kad čuo Hasanaginicu:
Spasit ću vas ja od škrtog babe.
Živjet ćemo u bogatoj kući,
Dobit ćemo sve što poželimo.
Kad to čuo Hasanaga
Pade na tle udarivši licem.
Potrčaše da mu pomoć dadu.
Kasno za njeg, mrtav već je bio.
Ipak im se samo učinilo!
Usta Aga i reče ženici:
Oprosti mi što sam pretjerao.
Vrati mi se, budimo obitelj.
Djeca će nam biti siročići,
A i ja ću patit život cijeli.
Kad to čula Hasanaginica,
Skide veo, poleti iz merdža
U zagrljaj milom mužu svojem.
Gdje su sada, pitate se možda.
Uz svoj bazen zagrljeni sjede
Gledajući svoju milu djecu
|
