Polećela dva gavrana vrana, sa Mišara polja izdrkana. Poslala ih Kulinova kada, Svom Kulinu jade da izjada. Guščje pero u govno umoči, Pa ovako pismo njemu sroči: „Ture moje ovlaš obrezano, moj kuronja, moja živa rano. Dok ti ležiš sa vojskom u Skoplju, Pojma nemaš kakvu imaš drolju. Kad god li ju sramota zasvrbi, Naguzi se da je jebu Srbi. Kao da je volja Alahova, jebaše je u više mahova. Najžešće je jebo Đorđe Crni, od njega joj i sad pička trni. Jahala je Stojković Milenka, na prezime ko na Zelenka. Pa da vidiš Jovana Kursule, na kurac mu stanu po tri bule. Po tri bule i dva janjičara, i još frtalj slobodna mu kara. Vujadina, hajdučinu staru, volela je da drži za karu. Staru kitu držala je stalno, malo rukom a vise oralno. Jebao je Buljubaša Zeka, kita mu se vidi iz daleka. Nije kita nego kolos pravi, kada hoda vuče ga po travi. I Zekinih stotinu jataka, mrkih pogleda, ogromnih pataka. I knjaz Miloš jebo je takođe, teško ženskoj kad li mu nadođe. Kurac mu je kao ruka tanak, voli pičku više nego danak. Uspeli su i dahije ljute, da nataknu na kurčine krute. U guzicu često beše klana, hrabra vojska našega Sultana. Alah agrar dobro biti neće, kad se Turčin na kriv kurac meće.
|