PARODIJE

VEDRI DUH

Vuk: "Živio sam u šumi. To je bio moj dom o kojem sam se brinuo i stalno se trudio da ga održim čistim i urednim. Jednog sunčanog dana, dok sam uklanjao ostatke hrane koje su ljudi ostavili za sobom, začuh korake. Pogledavši iza drveta ugledao sam jednu djevojčicu sa korpom kako ide putem. Iznerviralo me je to što je omot od Orbit žvaka bacila iza sebe, ne okrenuvši se... Smirio sam sebe, jer znam da stres nije dobar za zdravlje! Odmah mi se učinila sumnjivom, zato što je bila tako čudno obučena, sva u crvenom, sa maramom na glavi, kao da je željela da je ne prepoznaju.

Iako znam da se o ljudima ne treba suditi na osnovu njihovog izgleda, ona je bila u mojoj šumi i činilo mi se ispravnim da saznam malo više o njoj. Upitah je ko je ona, odakle dolazi i tako neke druge stvari. Prvo mi je bezobrazno odgovorila da ne razgovara sa nepoznatima. Ja nepoznat? Ja koji sa cijelom svojom porodicom živim u ovoj šumi sam nepoznat? U tom se ona malo umirila i ispričala mi priču o njenoj baki, dok sam ja sakupio smeće koje je ostavila iza sebe... Baka je bila bolesna a ona joj je nosila ručak. Najprije, djevojčica mi se učinila iskrenom osobom i pomislih kako bi bilo dobro da se malo privede redu i nauči da nije lijepo da se kroz tuđe dvorište šunja tako sumnjivo obučena.

Pustih je da ide svojim putem, ali požurih prečicom do kuće njene bake. Kad sam sreo baku objasnio sam joj cijelu situaciju, a ona se složila sa mnom da bi dobro bilo da joj unuka nauči da se malo obzirnije ophodi prema drugima. Ja sam ponudio pomoć i dogovorili smo se da se ona sakrije ispod kreveta dok je ja ne pozovem.

Kad je djevojčica stigla, pozvao sam je u spavaću sobu, gdje sam ležao obučen u odjeću njene bake. Zarumenjenih obraza ušla je u sobu i smjesta napravila jednu uvredljivu primjedbu na račun mojih ušiju. I ranije mi se dešavalo da me neko uvrijedi, te sam pokušao da ne pridajem važnost tome i jednostavno prokomentirah da mi moje velike uši služe da bih je bolje čuo. Ono što sam time htio kazati je da mi je ona simpatična i da bi trebala malo da pripazi kako se izražava. Ali, ona odmah potom napravi jednu šaljivu zamjerku na račun mojih očiju. Vama je sigurno jasno da se moji osjećaji za malu djevojčicu naglo počeše mijenjati, te ona od simpatične osobe u mojim očima, postade jedno vrlo neprijatno stvorenje.

Međutim kako sam bio iskusan u uzdržavanju od bijesa (bijes loše utječe na moju dlaku), Ja joj samo rekoh kako mi moje velike oči služe da je bolje vidim. Stari sam ja laf, ovaj vuk...Njena sljedeća uvreda je stvarno prevršila svaku mjeru!!! Ja inače imam problema sa paradentozom (ispadanje zuba)! U ovoj fazi- zubi su mi bili prilično veliki (krenuli su da ispadaju)! E ta djevojčica stvarno nije imala ništa pametnije da mi kaže no da me podsjeti na moje velike zube. Znam da nije trebalo tako impulsivno reagirati, ali skočio sam sa kreveta i zarežao na nju, kako će mi moji veliki zubi dobro poslužiti da je pojedem (tako tješeći sebe i prikrivajući svoju tegobu i bolest)! Moram vam odmah jasno kazati da jedan vuk nikad ne bi pojeo jednu djevojčicu. To svako zna. Ali na moje iznenađenje to blesavo djevojče poče trčati kroz kuću i vrištati. Potrčah za njom u pokušaju da je smirim, skinuo sam bakinu odjeću sa sebe. No, odjednom se začu lupa i na vratima se pojavi šumar (lokalni alkoholičar), čovjek od svoja dva metra visine, sa sjekirom u rukama. Bazdio je na šljivovicu!!! Ugledavši ga shvatih da se nalazim u velikoj nevolji (teško je razumno govoriti sa pijanicom). Brzo sam iskočio kroz prozor i pobjegao...

Bilo bi lijepo kad bi tu priči bio kraj, ali baka nikada nikome nije ispričala moju stranu priče (čuo sam da i ona povremeno voli da potegne po koju čašicu....flašicu domaće). Uskoro se raširi glas da sam ja jedno užasno stvorenje kojem se ne može vjerovati. Dugo sam razmišljao da pokrenem tužbu protiv bake za klevetu, narušavanje ugleda....ali odustao sam! Kao pošten građanin šume- nemam vremena i novaca da se razvlačim po sudovima...

Ne znam što se kasnije zbilo sa djevojčicom, ali mogu vam reći da sam ja do kraja svoga života ostao nesretan..."

 
Share on Google+