Škakljivih i "bezobraznih" pjesama oduvijek je bilo. Ljudi su pjevali o svemu pa i o erotici pošto je ona sastavni dio života i nikakvi dekreti i moralni standardi to nisu mogli spriječiti. Treba li se samo podsjetiti bećarca, narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, koji je 2011. godine uvršten na popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a. Tematski, bećarci su humoristične, satirične i često vrlo lascivne pjesme čija je svrha nasmijati. Veselog su i vedrog teksta, najčešće prožetog alegorijama i metaforama. Ova, najčešće usmeno kazivana narodna književnost, zapisivana je perima vrsnih skupljača narodne baštine. Podsjetimo se samo zbirke erotskih narodnih pjesama izdane u Beogradu 1979. godine pod nazivom Crveni ban (prema: Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga peta Osobite pjesme i poskočice, SANU, Beograd, 1974.) Riječ je o narodnim pjesmama erotičkog sadržaja u kojima se spolnost izriče u svom naravnom ruhu , "riječima rasterećenima oklopa pristojnosti i problematičnog stida", kako to kaže Igor Mrduljaš koji je priredio i pogovorom popratio zbirku erotskih narodnih pjesama koja je pod nazivom "Kudilja i vreteno" izdana u Zagrebu 1980. Činjenica je da je pojava ovih knjiga omogućena i izmjenom društvenog odnosa prema erotici. Po definiciji erotska književnost ili ljubavna književnost predstavlja žanr namijenjen tome da uzbudi čitatelja ili da mu pruži upute oko seksualnih tehnika. Prateći razvoj erotske književnosti kroz povijest, shvaćamo da se žanrovski radi o književnosti staroj gotovo kao i rod sam obuhvaćajući tradicionalno ljubavno djelo indijske sanskrt književnosti seksualni priručnik Kama Sutra, zbirku novela "Tisuću i jedna noć" u kojima perzijskom kralju Šahrijaru njegova kraljica Šeherezada pripovjeda priče, "Satirikon" iz helenističko-rimskog razdoblja, renesansni Boccacciov "Dekameron", erotske memoare Casanove iz 18. st.i druge. Erotska beletristika 20. stoljeća obuhvaća klasike kao što su "Venerina delta" Anaïs Nin, "Rakova obratnica" Henryja Millera, "Ljubavnik lady Chatterley" D. H. Lawrencea i dr. Nabrajanju, nesumnjivo valja pridružiti i "Bordel muza" antologiju francuske erotske poezije francuskih klasika (Marot, de Ronsard, Belleau, Jodelle, de Malherbe,de Maynard, Regnier, Mottin, Berthelot, de Viau, La Fontaine, Le Petit, Maucroix, Voltaire, Colle, Meilhan, Gautier, Delvau, Baudelaire, Glatigny, Verlaine, Mallarme, Louys, Apollinaire) u prijevodu Danila Kiša izdanu u Zagrebu 1972. godine. I ova digitalna Biblioteka "Vedri duh", na sebi svojstven način, obuhvaća "škakljivu i bezobraznu književnost", ne sadržavajući antologijska djela erotske književnosti, doduše, već erotizirane parodije klasičnih djela. Još od antičkih vremena pisci su često parodirali djela drugih pisaca da bi im se narugali ili s njima našalili. I to su obično činili s djelima koja su kod šire čitalačke publike stekla veću popularnost, jer da bi parodija imala efekta, njen čitatelj mora prepoznati djela koja ona ismijava. Parodija je djelo napravljeno da izrugava, komentira ili ismijava originalno djelo, temu djela, autora ili neki drugi cilj, humorističnom, satirističnom ili ironičkom imitacijom poradi šaljiva ili satirična učinka. Budući da je jedna karakteristika već spomenutih bećaraca i druge narodne poezije humor, pošto su po pravilu podsmješljive, Biblioteka nazaobilazno obuhvaća i djela glumca Miodraga Andrića koji je uživao popularnost kao komičar poznat pod pseudonimom Ljuba Moljac. Neke od njegovih pjesama u desetercu sa dosta "masnim" rječnikom, snimljene na kasete gotovo ilegalno kružile su Beogradom. Za njega se kazivalo: "da postoje neki ljudi koji čak i kada psuju ili govore razne vulgarnosti to ne deluje nekulturno, već bih pre rekao da se na neki način podrazumeva".
Ipak, nakon svega i UPOZORENJE: Tekstovi koji slijede sadržavaju riječi i prikaze neprimjerene uobičajenim društvenim standardima, te se NE PREPORUČUJU OSOBAMA MLAĐIM OD 18 GODINA. |