Nekada davno u jednom malom selu živio mladić po imenu Jakov. Bio je naočit i sve su ga cure pogledavale, ali je on bio duboko nesretan. O svom problemu od stida nije nikada nikome kazivao. Ta imao je ogromnu "alatku", čak 50 cm, s kojom je imao problema kako s odjećom a da se o vezi s djevojkama ni ne govori. Odlučio Jakov pokušati riješiti svoj problem, pa krene obilaziti razne travare i liječnike. Međutim, svi su samo vrtili odrečno glavom ili slijegali ramenima ne mogavši mu pomoći. Konačno naiđe na jednog brijača koji je britvom obavljao operacije. Reče mu on da mu ga može skratiti, ali mu ne može jamčiti da će mu poslije funkcionirati kako treba. Sav razočaran i snužden utapao je tugu u krčmi pa gotovo svaki dan. Sažali se krčmaru mladić i vidjevši njegovu tugu zatraži da mu se povjeri. Ovaj je to odbijao sve dok jednog dana ne pristane i sve mu ispriča. Krčmar se počeška po glavi i razmisli te mu ispripovijedi kako je čuo da u tamnoj šumi iza brda živi čarobnica koja je svojom magijom mnogima pomogla. Mladiću grunuše suze od zahvalnosti, ozari se i već sutradan krenu na put. Probijao se kroz gustu šikaru ne vidjevši puta, kad na jednom proplanku stoji brvnara sva zarasla u povijuše i mahovinu. Pokuca, otvori vrata, a ono na sred sobe kotao, pod kotlom vatra, a uz kotao pogurena spodoba sve si nešto u bradu mrmlja. Tek ga ovlaš pogleda i zapita kojim dobrom. Nije dobro, bako, odgovori joj mladić, pa joj ispripovijeda svoju tugu. Zatraži ona da joj pokaže svoje čudo, on to učini, al' ona samo odvrti glavom. Moja magija preslaba je da bi ti pomogla, moj dječače, prozbori čarobnica. Jakov se ponovo snuždi, suze mu navru na oči. Gleda čarobnica, gleda. I njoj se smilio ovaj mladić koji zbog svog problema sreću u životu okusiti neće. Jakov da će za kvaku, kad će stara njemu: - Slušaj, Jakove, ja ti pomoći ne mogu, ali preko sedam gora i sedam mora nalazi se jedna planina, a u toj planini pećina. Idi tamo, i u njoj ćeš naći jedan bijeli kamen, a na kamenu žaba. Magija te žabe je jača od moje. Pitaj žabu da se uda za tebe, i ako odgovori "ne", alatka će ti se sama skratiti za 10 cm. Vrati se Jakov svom domu, pripremi se za put, pozdravi sa susjedima, uzjaha konja i krenu. Pređe on sedam gora i stigne do obale. Unajmi brod i preplovi sedam mora. Već umoran od dugoga putovanja konačno ugleda vrh jedne čudne planine. Približi se i pronađe ulaz u pećinu. Pećina čudno svjetluca, sve kristali vise sa stropa i podižu se s poda, voda žubori, kad usred pećine kamen, bijeli kamen, a na kamenu žaba, na žabi kraljevska kruna. Obradovan, ali već na izmaku snaga približi se Jakov žabi, pokloni joj se, pa je upita: - Žabo, žabo, udaj se za mene! Žaba ga nezainteresirano pogleda i kratko odvrati - Ne. Obuze Jakova nekakav čudan osjećaj, sve ga strese kao da ima groznicu. On se zbunjeno pozdravi i izađe iz pećine. Prisjeti se zašto je uopće došao, svuče hlače da pogleda - i gle čuda, alatka mu je zaista bila 10 cm kraća! Pjevajući, vrati se on kući. Ohrabri se pristupiti djevojci u koju je već duže vremena bio zaljubljen. Zabavljali se oni tako neko vrijeme, i jednog dana ohrabri se zapitati ju bi li pošla za njega. Ona sramežljivo pristane. Te noći, da posvete zaruke, legoše, no kad je vidjela njegovu alatku djevojka vrisnu i pobježe glavom bez obzira. Shvati Jakov da je još uvijek prevelik za svoju ljubav. No nije tugovao. Ohrabren spoznajom kako taj problem može riješiti, pripremi se za put, pozdravi sa susjedima, uzjaha konja i krenu na put. U zoru je stigao pred ulaz u pećinu. Ponovo očaran njezinom čarobnom svjetlošću uđe i pozdravi žabu. Ona samo promrmlja nešto umjesto pozdrava. Sigurnim glasom i ovaj put je upita. - Žabo, žabo, udaj se za mene! - Ne! - vikne žaba. Ponovo ga obuzme onaj osjećaj i bi svjestan da je izgubio još 10 cm. Sav sretan, krene ka izlazu iz pećine. Na ulazu zastade i pomisli... - Jebi ga, skratio se za još 10 cm, ali i sad je dugačak. Kad bi se skratio za još 10, bio bi mi 20, a to je taman kako treba. I vrati se on u pećinu i dotrči do čarobne žabe pun očekivanja kako će konačno riješiti svoj životni problem. Stoga nestrpljivo provali: - Žabo, žabo, udaj se za mene! A žaba već sva iznervirana, odbrusi mu: - Uuuu, jebote što si dosadan! Rekla sam ti jednom za svagda, ne, ne i ne!!!
|