VEDRI DUH

Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i diljem Vojvodine. "Bećarac je vokalni odnosno vokalno - instrumentalni napjev popularan na području Slavonije, Baranje i Srijema. Veselog je i vedrog teksta, najčešće prožet alegorijama i metaforama. Naziv potječe od turske riječi bekar (mađ.betyár), koja u hrvatskoj jezičnoj uporabi (bećar) označava mladog neženju, momka, samca, lolu, bekriju, veseljaka sklonog raskalašenom životu, jelu, piću i ženama. Pjevao se najviše na svadbama i u drugim prigodama kada se narod okupljao na veselje."

Ovo određenje zapisano je u Rješenju Ministarstva kulture iz 2007. godine kojim je bećarcu - tradicijski vokalno-instrumentalni napjevu poznatom na području Slavonije, Baranje i Srijema, utvrđeno svojstvo kulturnog dobra temeljem kojeg je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara. Ovaj upis slijedio je i UNESCO koji je 2011. upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. To je, namah, potaknulo na ispis novih stihova bećarca:

"Bećarac je pjesma od davnina,
to je naša narodna baština.
I da se sve to ne zaboravi,
Unesco je pod zaštitu stavi".

Bećarac je deseteračka glazbena vrsta u kojoj se na određeni melodijski obrazac i njegove brojne inačice pjevaju po sadržaju veoma različiti deseterački dvostihovi, koji, u pravilu, završavaju rimom.

Svi bećarci imaju istu melodiju od 24 takta i pjevaju se uzastopno. Glavni pjevač pjeva prvi stih, a slušatelji ga ponavljaju uz melodijsku varijaciju. Bećarac se obično izvodi tako da prvi stih ili dio stiha, koji tvori određenu smisaonu tezu, otpjeva jedan pjevač, a potom mu se pridruže ostali pjevači (slušatelji). Drugi je stih najčešće humoristična antiteza prvom i obično završava smijehom pratećih pjevača. Stihovi se često smišljaju tijekom same izvedbe, tematizirajući nazočne pojedince, zbivanja i kontekst u kojem se izvedba odvija. Trajanje izvedbe ovisi o energiji i kreativnosti glavnog pjevača koji mora posjedovati snažan glas i širok repertoar starih, ali i novih kitica, kao i sposobnost njihova kombiniranja.

 Njegova osobita karakteristika je tzv. "natpjevavanje". Takvi bećarci su, zapravo, nadmudrivanje, pa je uobičajeno da djevojka ili druga osoba kojoj se   nešto dobaci odvrati u sličnom stilu pa odgovori, netko započne, a drugi mu odgovara. Upravo i jest čar bećarca da trenutno treba reagirati i kontrirati drugomu, tu se vidi snalažljivost, tu se vidi domišljatost, tu se vidi jačina uma. Obično se "natpjevavaju" dva ili više vodećih pjevača koje prati skupno pjevanje i svirka narodnih glazbala, nekoć gajdi i tambure samice, a potom tamburaških sastava ili mješovitih sastava s violinom, harmonikom i tamburama. Međusobna podbadanja i ponižavanja u stihu još su češći pokretač natpjevavanja. Podbadanju nerijetko kumuju i svirci koji potiču natjecateljski duh, pa se poimence ističu nečije stvarne ili izmišljene mane, a izdižu vlastite vrline. Onaj tko po općoj ocjeni sve druge natpjeva, taj je "glavni", barem te večeri. Time se bećarac potvrđuje kao kritičan i samokritičan, satiričan i zabavan svima koji znaju primiti, ali i uzvratiti.

Tematski, bećarci su humoristične, satirične i često vrlo lascivne pjesme čija je svrha nasmijati. Tema ima bezbroj, a simbolike i skrivenih značenja isto toliko izraženih u formi duhovitih, profinjenih i lucidnih doskočica. Svojim duhovitim stihovima oni prate život i često daju konciznu kritiku pojedinih pojava ili ljudskih postupaka, prikazuju cijeli život: svakidašnji rad, ljubav, veselje, radost i tugu. U njima se odražava narodni život, običaji, nošnje, igre... On želi jednostavno razvedriti, nasmijati, opustiti, podsjetiti kakvi smo mi to onda kad smo takvi, iskreni, kad volimo i ljubimo, radimo i ljenčarimo, promatramo svijet oko sebe, pa mu se smješkamo, čudimo ili divimo. To su najčešće ljubavni i metaforično erotski stihovi kojima se hvale vlastite vrline, ljepota, sposobnosti, imovno stanje, izruguju se neistomišljenici i suparnici, prkosi se i inati. Najzanimljiviji i ujedno najsmješniji bećarci su na temu odnosa muškaraca i žena, no, od bećarca nitko nije pošteđen: političari, državnici, načelnici, ravnatelji, direktori, svećenici... Ovdje paradiraju uz bećara - veseljaka, ljubavnika i hvalisavca, raspikuće sklonog nepodopštinama, neumjerenom u jelu i piću te ženama, erotske poruke uz metafore i alegorije, naglašene ljubavne izjave i aluzije, izrugivanje suparnika, ali i zavičajne teme (rodno selo, zavičaj, regija, država). Bećarci najčešće nastaju na selu pa im je i tema većinom iz seoskog života, ali danas već onog modernog. Novi bećarci su i odraz novog, modernog života, oštrijeg, zajedljivijeg humora dotičući se i aktualnih tema suvremenog života. On uočava i negativnosti u društvenom životu, pa ih reda s dosta ironije.

Po svom izričaju, bećarac je vedar, veseo, lascivan pa čak i "bezobrazan" kada treba. Uostalom, slavonski bećarac je i poznat posvom duhu koji je u svojoj biti vrckav, više ili manje suspregnuto lascivan, katkada direktan. Raspojasan tekst te pjesme, često je prožet erotskim dvosmislenostima. No, bećarac nikada nije pokvaren, tek je možda za neke puritance pomalo "bezobrazan" koristeći narodski jezik za ljudske mane i vrline. Zbog svega toga on i jeste naša kulturna baština, baština ljudi ravnice koji na veseli način uz tamburice i u kolu jedni drugima "podvaljuju" i tako prazne dušu od teških vremena ili jedni druge hvale ili se udvaraju. Pristojan bećarac nije pravi bećarac - kažu znalci, pa nakon nekog vremena na veselici inercijom krenu oni "bezobrazni".

Za bećarce je karakteristična kratka forma i jezgrovitost. Oni ne dobijaju ni naslove. Podsjećaju nas na poslovice ili viceve, a i viceva imate i smiješnih i prostih.

Bećarci, drago i bogato naše kulturno nasljeđe, naša predajna usmena baština, ne odumire i ne gubi na svojoj svježini. Bećarac je ostao u narodu, prenosi se s koljena na koljeno, iako su iščezli bećari raspikuće "od ranga''. Karakteristika je bećarca da pripada usmenoj književnosti, a ta književnost je u stalnoj promjeni, nadopuni. Nije štos pjevati uvijek jedne te iste (pra)stare bećarce, smisao je u osmišljavanju novih. Stoga oni i danas nastaju iz dana u dan, anonimno, obilaze sela i gradove i postaju opća svojina. Danas su muškarci i žene podjednako zastupljeni kao nositelji ove tradicije. O brzini reakcije na zbivanja ponajbolje govore novi stihovi nastali nakon prekršajnog postupka pokrenutog zbog pjevanja "neprimjerenog" sadržaja bećarca na javnoj manifestaciji: "Mala moja …ljubim li te ludu, ti si bećarac prijavila sudu" a potom i "Milo moje, puše povjetarac, od svih zala najebo bećarac!" koji su se pridružili onom ranijem: "Teško pravu na krivome sudu, i nogama nosit glavu ludu".

Bećarci su neizbrojivi i mnogi padaju u zaborav, da bi poput vatrometa još raskošnije oživjeli na mnogim slavonskim veseljima, bilo da se radi o gala - priredbama, kićenim svatovima, čijalima ili samo grupici bajokana koji "zarondaju"u musavom podrumu. Ne trebaju bećarcu uvijek folkloraši, niti profesionalni muzikolozi, kako to naglašava Željko Lukić u svojoj kolumni na 034portal.hr, jer ipak bećarac ne živi toliko u slavonskim glavama, nego u srcima. A svirači (tamburaši) točno znaju u kojem ga momentu treba zasvirati. Oni nastupaju s bećarcima kad hoće izazvati kulminaciju lumperajskog raspoloženja.

Već spomenutim Rješenjem Ministarstva utvrđen je sustav mjera zaštite koji obuhvaća zahtjeve:
- osigurati dostupnost dobra javnosti;
- poticati sudjelovanje zajednice i grupa koje baštine dobro u identificiranju, definiranju, izvođenju i prenošenju dobra;
- popularizirati i promovirati kulturno dobro održavanjem izložbi, stručnih skupova, smotri folklora, festivala, koncerata, putem elektroničkih medija, audio i video zapisa i na drugi način;
- poticati prenošenje i njegovanje kulturnog dobra u izvornim i drugim sredinama;
- educirati stručni kadar za prenošenje znanja i vještina putem seminara, radionica, formalnog i neformainog obrazovanja;
- nastaviti sa istraživanjem dobra, primjerenim dokumentiranjem u svim vidovima i načinima suvremenog bilježenja, te stručnim i znanstvenim vrednovanjem;
- štititi dobro prepoznajući procese globalizacije i društvene transformacije, kako bi se izbjegla opasnost nestajanja ili uništenja.

Odgovarajući ovim zahtjevima i na ovim stranicama nalazi se zbirka godinama prikupljanih bećaraca razvrstana prema kriterijima sadržaja ili drugih obilježja po kojima su grupirani stihovi ove, nesporno, nezaobilazne i svjetski priznate narodne baštine.