NOSTALGIJA

VEDRI DUH

Tada Almitra opet progovori i reče: A što o Ženidbi veliš, Učitelju?

A on odvrati govoreći:

Rodiste se zajedno i uvijek ćete biti zajedno. Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.

Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Ali, neka bude prostora u vašem zajedništvu.

Neka nebeski vjetrovi plešu među vama.

Ljubite jedno drugo, ali ne pravite spone od ljubavi:

Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša.

Lijevajte čašu jedno drugome, ali ne pijte iz iste čaše.

Dajte jedno drugome od svoga kruha, ali ne jedite od iste kriške.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i samo,
Kao što su žice na lutnji same, premda odzvanjaju istom glazbom.

Podajte svoja srca, ali ne jedno drugom u posjed.

Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša srca.

I stojte zajedno, ali ne preblizu;
Jer, stupovi hramski stoje odvojeno,
A hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.

 

A žena koja stajaše s čedom na prsima reče: Govori nam o Djeci.

I on reče:

Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,

I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,

Jer, ona imaju vlastite misli.

Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,

Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.

Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;

Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

.....

Halil Džubran(Kahlil Gibran) (1883.-1931.), libanonsko-sirijsko-američki pjesnik i slikar autor je kultne knjige mnogih generacija 20. stoljeća i "najčitanijeg djela poslije Biblije" - Prorok, koja je prvi put na engleskom jeziku objavljena 1923. godine. Preveden je na preko dvadeset jezika a sam Džubran ga je ilustrirao svojim vizionarskim crtežima. Kao prava riznica mudrosti i putokaza za razborito vladanje u životu, on obrađuje teme koje se tiču sudbine svakog ljudskog bića. To je poema o čovjeku koji se, nakon povratka iz preporodne samoće - kakvu su iskusili Buddha, Krist i Muhamed - i prije negoli nestane iza obzora ovoga svijeta, obraća onima među kojima je živio i koji ga prepoznaju tek u trenutku kad ga gube, kao nedostatak sebe samih, pa dakle i kao mogućnost i nadu sebe samih.

U dalekom, svevremenom mjestu, mističan prorok korača pijeskom. U trenutku njegova odlaska ljudima želi pokloniti darove, ali ništa ne posjeduje. Ljudi se okupljaju oko njega, i postavljaju pitanja koja im leže na duši - o ljubavi, braku, djeci, prijateljstvu, radu, užitku..., a njegov dar njima je božanski nadahnuta mudrost.